Promrzlina ili smrzotina (congelatio) nastaje kao akutna manifestacija
na dejstvo niske temperature. Favorizujući faktori su povećana vlažnost
vazduha, telesni napor, alkoholisanost. Nastaje smrzavanje kože,
potkožnog tkiva, mišića i kostiju. Promene nastaju najpre na prstima
ruku i nogu, u predelu pete, na nosu, bradi, ušnim školjkama.
Promrzline najčešće nastaju pri temperaturi oko nule ili nižoj. Za
nastanak promrzlina naročito je važno delovanje vetra velike brzine i
to može dovesti do promrzlina i na nešto višoj temperaturi. Važna je i
dužina delovanja niske temperature koja može dovesti do spuštanja
unutrašnje telesne temperature na 18-21 °C. Ovo se često dešava kod
alkoholisanih osoba i narkomana koji stižu u bolnice u dubokoj
hipotermiji i komi.
Klinička slika
Ispoljavanje je moguće u četiri
stepena:
Prvi stepen - primarna reakcija na
dejstvo niske temperature je bledilo kože izazvano snažnom vazokonstrikcijom
njenih krvnih sudova. Zatim sledi vazodilatacija (širenje krvnih sudova) praćena modrilom i otokom kože, svrabom, osećajem
pečenja u trajanju od nekoliko sati.
Drugi stepen – karakteriše se
pojavom vezikula i bula (većih i manjih mehura)
Treći stepen - prisutna je nekroza kože i
potkožnog tkiva sa jakim bolovima, pridodatom sekundarnim infekcijom i mogućim
drugim komplikacijama.
Četvrti stepen - označava
gangrenozne promene svih tkiva zahvaćenog dela tela.
Rovovsko stopalo predstavljaju
smrzotine na stopalima nastale pri dugotrajnom boravku u vlažnoj sredini, pri
temperaturi od oko 0°C, pa i nešto višim. Za njihov nastanak je od posebnog
značaja prisustvo precipitirajućih faktora: usporena cirkulacija izazvana
dugotrajnim stajanjem ili ograničenoim kretanjem u tesnoj i vlažnoj obući
(vojnik u rovu).
Kako reagovati
Povređenog prema mogućnostima,
preneti u toplu prostoriju, skinuti vlažnu odeću kao i sve što steže: npr.
čarape, čizme, cipele, rukavice, prsten. Mehuri se ne smeju otvarati, samo se
pokriju sterilnom gazom. Prsti na rukama i nogama drže se odvojeni umetnutom
mekanom i suvom tkaninom.
Ako je dostupna medicinska pomoć, bolje je na zahvaćena područja staviti suvu
sterilnu gazu, smrznuti ekstremiteti moraju se imobilizovati, povređenog
transportovati u medicinsku ustanovu.
Ako medicinska pomoć nije dostupna, možete dati prvu pomoć zagrejavanjem
smrzotine. Smrzotine se ne smeju naglo zagrejavati stavljanjem u toplu vodu ili
pokrivati termoforima. Da bi se sprečila pojava lokalnih mehanizama
destrukcije, koji se maksimalno razvijaju za vreme naglog zagrejavanja, pre
tretiranja lokalne povrede toplotom treba sprovesti zagrejavanje unutrašnjosti
tela (unošenje bolesnika u toplu prostoriju i davanje toplih napitaka). Posle
podizanja temperature treba započeti zagrejavanje smrznutih delova tela u vodi
početne temperature 10 do 15°C. Temperatura vode postupno se povećava, svakih 5
minuta za 5°C, do maksimalne temperature od 40°C. Trljanje smrznutog dela tela
snegom ili rukama, ili izlaganje izvoru toplote je zabranjeno jer takav
postupak redovno uzrokuje još veća oštećenja i stvara povoljne uslove za
infekciju. Za vreme zagrejavanja dati lekove protiv bolova, s obzirom da je
zagrejavanje smrzotine veoma bolno.
Površno lokalno ohlađenje uglavnom se uspešno rešava zagrejavanjem vlastitom
toplotom tela, ili toplotom tela spasioca
Smrznuti delovi tela moraju potpuno mirovati – mora se
izvršiti imobilizacija priručnim ili standardnim sredstvima. Pre imobilizacije
smrznuti deo se mora obmotati mekanom, po mogućnosti vunenom tkaninom. Promrzli
delovi ne zavijaju se zavojem niti se smeju navlačiti čarape koje stežu.
Fiksacija uz imobilizaciono sredstvo mora biti labava. Smrznuti donji
ekstremiteti moraju biti u povišenom položaju, a položaj povređenog je ležeći.
Ponovo smrzavanje odmrznutih delova tela može uzrokovati još veća oštećenja
nego prvobitna smrzotina. Da bi se to sprečilo, treba zahvaćene delove tela
labavo omotati mekanom, po mogućnosti vunenom tkaninom i držati bolesnika u
toplom.
Dajte bolesniku tople, zašećerene napitke da bi nadoknadili izgubljenu tečnost.