Poremećaj ponašanja dece

Poremećaj ponašanja pripada grupi poremećaja koji se javljaju u detinjstvu i mladosti. Manifestuje se narušavanjem prava drugih sa ciljem da se oni ponize ili povrede. Pored ovoga decu sa poremećajem ponašanja odlikuje nagao temperament, sklonost ka zajedljivim komentarima (zadirkivanje drugih), vulgarnost, okrivljivanje drugih za svoja nedela. Ponašanja koje dete ili adolescent ispoljava najčešće se kose sa pravnim normama i zakonom, što podrazumeva krađe, džeparenje, provale, nasilje prema stvarima ljudima i životinjama, vandalizam, trgovinu drogom, započinjanje tuča, nepažljivu i divljačku vožnju, opijanje, seksualni promiskuitet.

Ova deca najčešće nisu neomiljena u vršnjačkim grupama i često su odbacivana

Problemi u ostvarivanju prijateljskih odnosa i ne retko izolovanost zbog osećanja odbačenosti od strane zdravih vršnjaka stvara začarani krug i teškoće u društvenoj integraciji ovakve dece.

Različite oblike poremećenog ponašanja dete ili adolescent najčešće ispoljava u grupi sa dva ili tri druga i to uglavnom na uzrastu do desete godine, najčešći čineći provale, obijanje kola, sitne krađe po prodavnicama. Sa približavanjem punoletstva, dolazi do sve većeg osamostaljivanja u antisocijalnom ponašanja.

Treba se pozabaviti proučavanjem sledećih teza

  • Antisocijalno ponašanje i kako ga razumeti
  • Nemir deteta
  • Psihološke potrebe deteta               

Kako razumeti antisocijalno ponašanje?

Imajući u vidu Pavlovljeve pse i Skinerove golubove, zamislimo sledeći eksperiment. Životinji se ponudi hrana koja je najavljena zvukom. Uzimanje hrane se zatim kažnjava blagim strujnim udarima po šapama. Životinja bi operantnim uslovljavanjem naučila da uzimanje hrane ima veze sa bolom, koji bi je odvraćao od daljeg pokušaja hranjenja. One najrezistentnije bi, naravno, kada između dva suprotna motiva ponovo prevagne glad, pokušale ponovo, ali bi ubrzo spoznale i gorku istinu da zadovoljstvo u ovom slučaju ima skupu cenu. Neposredno zadovoljenje (nagrada) se onda ponovo odlože. One najplašljivije bi naučile bespomoćnost i svoje gladovanje platile životom, što su eksperimenti i pokazali. Dakle, većina životinja bi naučila da odlaže zadovoljstvo zbog negativnih konsekvenci koje ga prate. Postavlja se pitanje, da ukoliko životinje mogu da nauče reakcije pasivnog i aktivnog izbegavanja negativnih konsekvenci, kako to da jedan broj ljudi ne može i pored superiornog umnog aparata? Drugim rečima, otvoreno je pitanje šta to kod ljudi načini defekt u prepoznavanju signala koji nose poruke opasnosti i negativnih posledica, ali i defekt u sagledavanju budućih konsekvenci za svoje radnje, percepciju ugožavanja sebe, sopstvene vrste i drugih vrsta?

Neki teoretičari smatraju da je ”defekt za strah i osećanje krivice“ moćan objašnjavajući faktor zašto antisocijalne ličnosti nisu u stanju da se nauče civilizovanom ponašanju. Čak, idući linijom operantnog uslovljavanja, u odnosu na sposobnost odupiranja iskušenju, može se smelo napraviti podela ličnosti na neurotične, psihotične i psihopatske. U savremenoj sociologiji i psihologiji postoji dilema je da li je uzrok duboko usađen u činjenici da društvo ima urođenu potrebu za psihopatama i da je potreban izvestan broj osoba koje su neustrašive i koje će obavljati opasna, ali za čovečanstvo korisna zanimanja. To što su neki od njih kriminalci, seksualni manijaci, dužan je danak koji se mora platiti.

A da li se psihopatska ličnost rađa sa programiranim moćnim uticajem gena ili se kreira još moćnijim instrumentima okoline, od porođajne sale, pa preko porodice, škole i društva? To ostaje otovoreno pitanje. Neuropsihološke teorije naglašavaju da su u nastanku poremećaja ponašanja od presudnog značaja nerazvijenost ili oštećenje onih delova mozga ključnih u moralnom rezonovanju i predviđanju budućih konsekvenci svojih radnji, što je, pre svega funkcija prefrontalnog korteksa.

Poremećaj ponašanja je više od nemira

 

Smatra se da deca sa poremećajem ponašanja krše makar jedan od tri uobičajenih normi porodičnog i socijalnog konteksta:

  • Komunikativne norme (preterano plaču, neprekidno trče, ne druže se, ne sarađuju),
  • Norme razvojnih sposobnosti (disharmonično ili usporeno osvaja miljokaze psihomotornog i socijalnog razvoja),
  • Norme simetrije lica i tela (lepote).

Zbog odstupanja od uobičajenih normi, okolina reaguje na “čudno” dete, ”čudnim” ponašanjem, tako da ono, paradoksalno, jedino “čudno”može i da se ponaša. Npr. hiperaktivno dete stvara napetost kod roditelja koji reaguju na način koji kod deteta povećava napetost.

Deca sa problemima u ponašanju pokazuju više sklonosti ka individuaciji i češće se sukobljavaju sa roditeljima, nepoštuju roditeljske zabrane, prekomerno puše, upotrebljavaju droge, kockaju se, što predstavlaju rizike po zdravlje samog pojedinca i njegove porodice.     

Deca ne rade uvek ono što roditelji žele

Kada se dete loše ponaša, roditelji trebaju da znaju kako da reaguju. Svakom detetu su potrebna pravila koja pomažu da dete nauči prikladno ponašanje. Kako roditelji da nauče decu pravilima i šta roditelji treba da urade kada su ta pravila prekršena?

Za početak, roditelji bi trebali znati koje osnovne psihološke potrebe deteta, trebaju biti zadovoljene

To su:

  • ”Biti dobrodošao” - biti prihvaćen i voljen. Ko nije u svojoj kući dobrodošao, neće imati osećaj da je igde dobrodošao.
  • ”Biti jednak sa drugima kao ljudsko biće” - biti priznat i pohvaljen.
  • ”Biti nezavistan od drugih” - čak i dete treba da sme da odluči. Za samostalnost treba oslonac, a ne kontrola.
  • ”Biti siguran u druge”. Sigurnost u druge ljude omogućava pregovaranje o promeni pravila bez njihovog kršenja.  

Tek kada ovo imaju na umu i uspešno to primenjuju, roditelji mogu međusobno razgovarati koja pravila žele u ponašanju deteta, u skladu sa detetovim uzrastom i kako dete njima naučiti.

Disciplinu je važno sagledati kao sredstvo učenja a ne kažnjavanja. Naučiti decu da se pridržavaju pravila čini ih sigurnijim i pomaže im da nauče razliku između dobrog i lošeg, omogućava im razvijanje sposobnosti prilagođavanja, pregovaranja i pravljenja kompromisa. Time se podstiče osamostaljivanje, razvoj samopoštovanja, tolerancije, osećaju pravde i sposobnost praštanja.


Podeli tekst:

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog dob...

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 11

  1. Marko 06.10.2023

    Dobar dan. Imam sina 4 godine i slabo priča, ali sve razume. Čitao sam komentare i ponašanje dece. Isto tako se ponaša moj sin Vasilije, plače nekad ide u školicu, nekad neće i kad ode većinom slučaja plače. Vodim ga kod logopeda i radio sam mu sve moguće rezultate. Nema genetske bolesti ili anomalije. Imam 4 dece samo je on takav. Ne znamo ni ja ni supruga kako da se ponasamo prema njemu?


  2. ana 05.11.2022

    moj sin ima 5 godina i odjednom je poceo da se ponasa cudno. cesce ima ogromne tantrume sa kojima ne moze da se nosi, pocne da place, vristi, udara i ne mozemo da ga smirimo. u zadnje vreme i odbija da bude u okruzenju njegovih vrsnjaka, ne slaze se sa njima i uvek pocne da place. ja ne znam sta se desava, nismo imali nikakve promene u porodici, niti bilo sta slicno, takodje ne ide u vrtic. sledece godine treba da krene u preskolsko i jako se plasim kako ce tada biti.


  3. Maja 28.12.2021

    Dobar dan Doktore. Molim vas da mi se javite putem emaila. Radi se o mom sinu 13 God. Unapred hvala


  4. Anita Pavišića 18.11.2021

    Natjerao sam svog bivšeg ljubavnog partnera da se vrati ljubavi i vjeruje mi više nego ikada prije. Cijeli svoj život nisam mislio da bi ljubavna čarolija mogla vratiti mog bivšeg ljubavnika Mårtenssona, sve dok me prijatelj nije upoznao s pravom čarolijom, prije nego što sam kontaktirao neke čarolije da mi pomognu, ali znam da bi mi mogle pomoći, neke su zahtijevale više novca dok Slijedim jednostavne upute iz velike ljubavne čarolije putem njegovog osobnog WhatsApp broja +12162022709 ili Vibera +12066713285, uspjela sam komunicirati i nazvati ga i odmah dobiti pomoć od njega da vratim ljubav i sreću mog braka Drigbinovia. Svatko još uvijek može dobiti istu pomoć od njega danas vratiti izgubljenu ljubav ili obnoviti prekinutu vezu i razvedeni partner se može vratiti ljubavi. moguće je jer mi radi u roku od 3 dana, moj bivši ljubavnik me nazvao na telefon da se ispriča i trenutno oboje živimo zajedno u ljubavi i sreći. također možete dobiti njegovu e-poštu na doctorigbinovia93@gmail.com Hvala Drigbinovia na njegovim darovitim moćima hvala što ste odvojili vrijeme da pročitate moje svjedočanstvo?


  5. Sonja 10.11.2021

    Postovani, je imam cerku od 17 godina i mnogo problema sa njom. Dete je bilo u hraniteljskoj porodici ne mojom krivicom i dokazala sam to sudskim putem ali trajalo je to jako dugo.... Vec kao mala moja cerka je imala bujnu mastu koja je prevazilazila granice normalnog i fantazije, po doktorskim analizama je utvrdjeno da detetove reci nemaju adekvatan značaj i da odrasle cesto moze da zbuni njeno ponasanje i njene Price. Naime moja cerka je od malena imala potrebu da prisvaja tudje dogadjaje i prepisuje ih sebi. To je i dovelo do toga da ona bude smestena u hraniteljsku porodicu. Hraniteljica kao ni centar nisu hteli da reaguju adekvatno, dete su vodili kod lekara dam pod izgovorom da je dete hoperaktivno i da besni zato sto jedno vreme tokom adaptiranja nije htela da slusa hraniteljicu jer joj nisu dozvoljavali da me vidja i hraniteljica je sa tom problemom Isla kod neuropsihijatar i vodila dete i u vezi ucenja jer dete nije htelo da uci. Prepisana joj je terapija Koncerta tada. Kada je dete doslo kod mene, kada mi je sudski vraceno dete je par meseci bilo normalno ali je pricali da je u hraniteljskoj dozivljavala sve i svašta i mnogo toga ruznog. Za neke stvari sam mislila da su istinite a za neke nisam mogla da poverujem da su se desile jer sam znala da moje dete ima obicaj da Prica nesto sto se njoj zapravo ni nije desilo. Zatim je dete pocelo da tera meni inat, pocela je da bezi od kuce,zloupotrebljava alkohol i drogu, da ima odnose sa nepoznatima,da se preko društvenih mreža slika i postavlja svoje neprimerene slike. Jednom me je i udarila a pretila mi milion puta da ce me ubiti. Krivi mene sto je bila u hraniteljskoj i ako ona zna vrlo dobro da ja nisam kriva, ranije je bila svesna toga ali sada vise nije... Svadjamo se stalno, u vise donekle nemam snage da se borim sa svim problemima koje ona pravi, bukvalno je postala nemoguca. Postala je aljkava sto se tice i svoje higijene i sto se tice nereda po kuci, spremna je da sve razbaca,isprlja namerno,izlomi... Mog muza ,posto njen pravi otac ne zivi sa nama ne moze ocima da ga gleda i gadjala ga nozem, ne postuje ga i mrzi ga isto koliko i mene. Njenog oca ona nikada nije videla niti upoznala jer on nije to zeleo i zivi u drugoj državi on. Moja cerka je sada kod moje tetke i nece da se vrati kuci a ne moze ni kod moje tetke dugo, ona hoce radije u dom da ode samo da se ne vrati kod mene. Ja sam maksimalno sve davala od sebe da joj Pricam i da je ucim i savetujem ali ona mene ne slusa, krivi mene ta sve sto joj se desilo i ako sam je ja govorila da ako nesto bude radila da ce da joj se desi nesto i uvek je uradila po svome i na kraju nadrljala. Q mene dusa boli i opet sam ja kriva stalno za sve mene krivi i ako je ona sama htela i radila mnogo toga sto je ostavilo posledice. Ja zelim da njoj bude bolje ali ona ne zeli da joj pomognem , mrzi me kako Kaze, je vec sam na kraju snage da se borim dalje, bolesna sam i zaista vise ne znam kako da se borim. Ona sada sa mojim bratom i tetkom ide kod lekara na dnevne terapije u vidu razgovora jer samnom ona nece nikako. Doktori kažu da ona ima granicni poremecaj koji moze da se izleci. Ali da li moze? s ' obzirom da ona od malena ima ponasanje koja ostala deca nemaju. Mene dusa boli sto je ona takva,odaljila sam se i prepustila tetki da sada radi sa njom navodno da bi njoj dala malo odmora i da vidim dal ce promeniti svoje ponasanje,dal ce se pokajati za neke stvari i da li ce shvatiti da ja njoj jnzelim dobro. Ona mene mrzi kada joj kazemo " ne Mozes da zivs sama jer od jedne plate je ne moguće ziveti kao podstanar, ne Mozes da se bavils tim slikama pornografskog sadržaja niti da mastas da ces postati zvezda jer tako se zivot ne zivi, opasno je to sto radi..." ona tada Kaze da sam ja luda zena u da se bijam njenu mladost i da Cu nju da ubijem ako joj to zabranim, Kaze mi vristeci da idem i da se vise ne pojavljujem da ne zeli da me vidi, da ce da me udari itd... Ja sam sama u ovome svemu i nemam vise zivaca , moja ova poruka mozda malo djeluje i konfuzno jer sam i sama u stanju kada vise ne znam sta da mislim niti kako dalje? Moj muž misli da je ona samo bezobrazna i nece da ide kod doktora cerkinog na savetovanje i razgovore, on Kaze da ima moze da se vrati ali da zovi normalno bez prostitucije i slicnih stvari i da ne moze vise da bezi od kuce. On smatra samo da je ona ispusteno dete bila u hraniteljskoj i da trenutno je kod nje bezobrazluk a ne granicni poremecaj licnosti. Posto je video kod devojčice na Instagram profilu poruke da joj je neki covek predlagao da snima film i obecao brdo para i davao joj komplimente, gde se ona cak i zaljubila preko tih poruka i pocela da masta o tome, nije zadovoljna zivotom kojim mi zivimo. Zivimo skromno da ali opet ona ima i vise nego pojedina deca. Medjutim ona masta da ce da zovi bogato i od tada bas od zabrane da se vidi sa tim covekom su poceli ovi problemi da se pogoršavaju do tada ona nije bezala od kuce i nije me krivila ni zasta samo je bila aljkava i pricala tako neke price koje nisu imale smisla , nije bila do tada agresivna ovoliko i mrznju i bes nije ispoljavala vec samo ne poslusanje. Ja sada vise ne znam sta da radim i kako da pomognem svom detetu a i sebi jer ja nju volim vise od svega i jako mi je teško pala ponovna razdvojenost I sve te njene reci koje mi upućuje sa mrznjom. Mnogo mi je tesko a verujem da je i njoj,mada po njenom glasu i izrazu lica se ne vidi da joj je tesko ali poznavajući svoje dete ranije ona nikada mene nije povredjivala i bilo joj je zao kada bi me slucajno nesto iznervirala i umela je da se izvinjava sada vise ne ume. Moram da kažem Jos da je par puta jer je nisam pustila da izadje sekla sebe po ruci, a kada je pustim i dogovorimo se kada da se vrati ona nece i onda je na kraju pobegla kod moje tetke. Molim Vas ako mozete posavetuje me kao da obuzda svoje dete i sta da radim jer ne telima da je izgubim bojim se da ce joj neko nauditi jer ipak svi ti nocni izlazćsci i sve to sto ona radi nije bezbedno za nju. S ' postovanjem i unapred zahvalna


  6. marija 28.02.2013

    Poštovani, imam devojčicu od 6 god. Zdrava, pametna, napredna. U vrtiću je hvale vaspitačice kao naročito inteligentnu mnogo zna i želi da nauči. Imamo problem u socijalizaciji koji je očit. Teško se adaptirala na vrtić (ide od 3. God) sada to više nije problem ali adaptacija je tekla vrlo dugo. Od skoro ide na balet i pošto ide drugarica iz vrića sa njom sve je ok ali kad se ona ne pojavi ona ima neki napad panike neželi da ostaje na baletu i izmišlja razne razloge. Ne želim da sa ovim problemom dočekamo polazak u školu (pogotovo što to dete neće ići sa njom u istu školu) kako joj pomoći da se lakše socijalizuje?


  7. Marija Nedeljkovic 30.03.2012

    Jadni roditelji!


  8. Sanja 16.09.2011

    Sestra mog muza zivi u njemackoj. Njen najstariji djecak je imao slicne probleme kakve je opisala tuzna mama. Dijagnostifikovali su mu i hiperaktivnost, itd, da ne duzim puno, iz vrtica je povremeno donosio neki virus koji, kako ona kaze mi nemamo kao uobicajen ovdje, ali je sezonski i napada usi, djeca dobiju temperaturu, itd. Kruzi medju vrtickom i mladjom skolskom djecom. Uglavnom, dugo vremena djete je odlicno razumilo sta mu se govori, samo je ona morala da cucne pored njega i, dobro se sjecam, da ga natjera da ga gleda kad mu govori. Slabo je govorio, fizicki razvijeno i jako dijete. Izgledalo je kao da je tvrdoglav i neposlusan. Niko od teta, ni doktora pa ni mama nisu pretpostavili da dijete ne cuje, vec su to pripisivali kako ko, tete bezobrazluku, dr. Nedostatku paznje, mama je vjerovala da je njeno dijete dobro dijete samo malo drugacije, ali svako dijete je drugacije na svoj nacin, itd. To je trajalo tako nesto vise od 2 god. I onda je jednom prilikom dobio visoku temperaturu i pregledom su otkrili zapaljenje usiju koje se moralo operisati. Prilikom operacije su otklonili veliku kolicinu gnoja i neke tekucine, a to je sve tu stajalo dugo vremena. Danas, on dobro cuje, ima dobru komunikacije sa vrsnjacima, promjenio se odnos sa tetama, uopste, bolje funkcionise manje je grub, jer nije imao osjecaj snage i stiska u rukama, to je jedino ostalo ali manje nego ranije. Njegova majka se sada prisjeca kako je drustvu vrsnjaka kada se igraju stavljao ruke na usi i vristao ili bjezao i mnogih drugih stvari koje su joj postale jasne poslije te operacije. I dijagnoza hiperaktivnost je ukinuta. Nadam se da ce ovo iskustvo nekom koristiti. Pozdrav.


  9. Djevojka iz grada Banja Luka 04.01.2011

    Ja sam djevojka iz grada banja luke i već duži niz godina patim od poremećaja ponašanja. Želim da se izliječim i kročim u budućnost zdrave osobe. Naravno, svaka koliko-toliko uračunjiva osoba želi sebi i svojim bližnjima ono najbolje. Par puta sedmično odlazim na terapije razgovorom i ubijeđena sam da ću sa svojim karakterom uspijeti pobijediti ove psihičke smetnje koje mi je život sa sobom donio. Svakako, izuzetno sam inteligentna i nadarena u svijetu stvaralaštva, književnosti kao i likovne umjetnosti. U tome svemu ostvarujem jako dobre rezultatete i navedene smetnje me ne sputavaju. Ono što je bio cilj moga pisanje jeste: -da poručim svima onima koji u svojoj porodici imaju osobu sa problemom kao ja neka ne brinu baš previše jer vrijeme liječi sve rane, tjelesne, pa i one na bazi duha tj. Duševne i za sve treba imati snage i volje, ma koliko bi to nešto bilo naporno i teško!


  10. tuzna mama 03.12.2010

    Moj sin ima 5 godina uglavnom je tih i miran ume da se zaigra sam. Kada ga nesto pitam ponasa se kao da necuje kao da nezna odgovor a sve zna i nedozvoljava malo glasniju muziku i vristi kada je u drustvu manje dece ili beba. Toliko vristi igovori da se plasi da nemoguda ga smirim. Tako da je jedino resenje da ga odvedem iz te prostorije ali ni to nije dobro jer kada ce se onda navici na drustvo


  11. jasmina 18.11.2009

    Moj sin koji je preskolac odjednom je poceo cudno da se ponasa odbija vrtic postao je placljiv razdrazljiv histerise i kazne uvazava i drzi ih se ali kad mu dodje trenutak da zaplace uglavnom bez razloga jedva ga smirimo najveci problem mi je da ga vratim u predskolsko jer se plasim da to moze da se nastavi i u skoli


Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde