Uzrok je nepoznat, mada se
smatra da su predisponirajući faktori: genetska predispozicija, stres, uzrast
između 20 i 55 godina i muški pol.
Klinička slika
Smatra se da je neurastenija najčešći oblik neuroza.
Neurastenija se manifestuje nervnom
slabošću sve do potpune iscrpljenosti snaga. Kod neurastenije se aktiviraju
potencijalna žarišta infekcija, pojavljuju se problemi sa holesterolom, čirom
na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. Ova bolest je svojevrsni katalizator
koji otkriva somatsko obolenje. Portret neurasteničara se uvek oslikava na isti
način: radi se o eksplozivnom, razdražljivom karakteru, koji lako plane, koga
izdaju nervi ili potpuno suprotno, o apatičnom čoveku, uvek spremnom da
zaplače, koji oseća hronični umor i iscrpljenost svih životnih snaga.
Interesantno je, međutim, sledeće: povećana razdražljivost i
eksplozivnost neurasteničara nisu usmereni prema sebi, već isključivo prema
onima koji ga okružuju. Takvog čoveka svi i sve razdražuje, on često postaje
kapriciozan, lako se razgnevi i razjari. Karakteristična je napetost, opšta slabost, brzo umaranje, nervoza, slaba koncentracija, poremećaji spavanja,
nedostatak interesovanja, pritisak u glavi, osećaj bola koji se vezuje za
različita mesta u telu, malaksalost, znojenje,
tahikardija, zujanje u ušima i sl.
Podtipovi (uz opšte karakteristike javljaju se i sledeći
simptomi):
Spinalna: bol u leđima, izmenjen senzibilitet u vidu
paljenja, peckanja i osećaja jeze.
Gastrointestinalna: mučnina, povraćanje, nadustost trbuha,
smenjivanje opstipacija (zatvora) i proliva
Kardijalna: palpitacije (lupanje srca), oštar bol u grudima
Lečenje
Prva metoda lečenja je kognitivna bihevioristička terapija.
Drugi je pristup uzimanje lekova (amitriptilin, efexor, buspiron), često u
obliku jednog od antidepresiva koji deluje na hemijske reakcije u našem mozgu. Medikamentozna
terapija primenjuje se uz psihoterapiju, a nikako umesto nje.