Mehanizam nastanka bolesti je
imunološki. Strana supstanca, obično nepotpuni alergen (hapten) dospeva na
kožu, penetrira u epiderm i tu se veže sa proteinskim nosačem stvarajući puni
alergen. Alergeni su mnogobrojni-najčešći su različiti metali (hrom, nikl,
kobalt), organska i nerganska jedinjenja, jedinjenja žive, kaučuk, guma,
lokalni lekovi, anestetici, sulfonamidi, kozmetski prepararati, razne boje i
dr. Pomažući faktori u nastanku oboljenja su razna oštećenja kože, zapaljenja,
promena pH kože i zaštitne barijere, razni mehanički i hemijski faktori,
koncentracija alergena, individualne osobine kože.
Klinička slika
U akutnoj fazi, koja obično
nastaje naglo, na mestu kontakta javlja se eritem (crvenilo) i otok, zatim
sledi pojava papula (promena iznad ravni kože, poput bubuljice), vezikula
(mehurić), njihovo prskanje sa stvaranjem erozija i vlaženja, sasušivanja
sekreta, pojava deskvamacije (ljuštenje) i ozdravljenje bez vidjivih promena. U
svim fazama je svrab jako izražen.
Ukoliko proces prolazi u
subakutnu fazu eksudacija je manje izražena i preovlađuje upalna infiltracija.
Eritem je manje izražen, nema otoka.
U hroničnoj fazi koža je
zadebljana, gruba, smeđe eritemna, lihenificirana (lihen-lišaj) usled češanja.
Nema vezikula niti vlaženja.
Bolest se može pojaviti na svim
delovima tela, čak i na koži dlanova i tabana gde je debeo rožasti sloj sa
prirodno jačom zaštitom. Češće je na nekim regijama a to su otkriveni delovi
kože (lice, ruke). Sem na mestu kontakta promene se mogu videti i na udaljenim
regijama.
Prognoza zavisi od vrste
alergena, rasprostarnjenosti promena, ali i drugih neimunoloških zbivanja. Do
izlečenja može doći ako se ranije eliminiše inkriminisani alergen. Ponekada
bolest perzistira i posle uklanjanja alergena.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anameze,
kliničke slike, epikutanih testova, testa eliminacije i ekspozicije. Češće se
javljaju teškoće u identifikaciji alergena.
Lečenje
Kod eksudativnih promena
aplikuju se antiseptične obloge, kortikosteroidne kreme, po potrebi antibiotske
masti. U hroničnim stanjima se aplikuju kortikosteroidne masti, preparati
katrana obično u kombinaciji sa indeferentnim kremama. U opštoj terapiji
ordiniraju se antihistaminici, a kada su promene generalizovane kortikosteroidi
u kraćim razdobljima.
Veliki značaj ima profilaksa u
vidu izbegavanja kontakta sa odgovarajućim alergenima i naročito zaštita kože
(zaštitne rukavice, kreme paste). Najvažnije je omogućiti da se koža
koja je zahvaćena ekcemom ne isušuje, što se postiže hidrantnim kremama i
kremama kojima se omekšava koža. Kada koža zahvaćena ekcemom počne da svrbi
treba namazati neku od ovih krema i naravno treba izbegavati češanje.