Tačan uzrok nije poznat.
Primarna lezija kao i kod drugih tumora hipofize, je verovatno u hipofizi
(mutacija), ali i hipotalamusni faktori doprinose njihovom nastanku (deficit
dopamina).
Podela
Prolaktinomi se mogu podeliti na
mikroadenome (mikroprolaktinomi), a oni veliki 10 mm ili više su
makroadenomi (makroprolaktinomi). Mikroadenom se u 90% slučajeva javlja kod
žena. Makroadenom je češći kod muškaraca: 60% obolelih je muškog pola.
Klinička
slika
Mikroadenom ne uzrokuje druge smetnje osim pojačanog
izlučivanja hormona prolaktina, što rezultuje stanjem koje se naziva
hiperprolaktinemija. Simptomi tog stanja kod žena su galaktoreja (izlučivanje
mleka iz dojki bez trudnoće), nepravilne menstruacije, izostanak menstruacija i
neplodnost. Kod muškaraca hiperprolaktinemija retko izaziva galaktoreju i
ginekomastiju (povećanje dojki). U 15% muškaraca javljaju se seksualne
disfunkcije, a moguća je i neplodnost. Mikroprolaktinomi izazivaju povećanje
nivoe prolaktina i posledične promene na polnim žlezdama (hipogonadizam).
Većina mikroadenoma ostaje trajno takve veličine i više ne rastu. Veličina
prolaktinoma je proporcionalna stvaranju hormona: što je veći tumor, viši su
nivoi prolaktina.
Makroprolaktinomi mogu imati uticaj na druge hormone
hipofize, izazivati glavobolje, poremećaje vidnog polja, strukturne poremećaje
i proširenje turskog sedla (koštano ležište u kome je smeštena hipofiza).
Ako se dogodi teži poremećaj cirkulacije i nastane infarkt adenoma hipofize,
takvo se stanje naziva apopleksija hipofize, a obeleženo je težim simptomima
poput jakih glavobolja, mučnine, povraćanja i poremećaja svesti. Može biti
prisutan poremećaj pokretanja oka (oftalmoplegija), poremećaji vida i zenica i
znakovi meningitisa (ukočen vrat, meningealni znakovi). Sindrom se može
razvijati polagano tokom 24-48 sati ili uzrokovati iznenadnu smrt.
Dijagnoza
Na osnovu simptoma posumnja se na prolaktinom koji se dokazuje
laboratorijskim analizama nivoa hormona u krvi i rendgenografijom, CT-om
(skenerom), MR (magnetnom rezonancom).
Lečenje
Lečenje se može sprovoditi lekovima ili hirurški. Lek izbora
je bromkriptin, agonist
dopamina. Bromkriptin reguliše hiperprolaktinemiju kod gotovo svih bolesnika s
mikroprolaktinomom. Lek može ponekad i smanjiti veličinu tumora, najviše tokom
prva tri meseca lečenja. Ako se terapija prekine, nivo prolaktina opet raste,
međutim ponovni rast tumora se može odložiti mesecima ili godinama.
Bromokriptin je takođe delotvoran kod velikih makroadenoma. Ako u toku terapije
bolesnica zatrudni, lek se prestaje davati.
Hirurški zahvat i zračenje dodatne su mogućnosti lečenja ovih tumora koje se
primenjuju ako se simptomi ne povlače nakon 1-3 meseca lečenja bromkriptinom,
kod trajnih problema i težih poremećaja i ako bolesnici ne podnose bromkriptin.
Mikroadenomi imaju jako dobru prognozu. Prognoza
makroadenoma zavisi od simptoma i odgovora na terapiju lekovima.