Obliterantna arterioskleroza je najčešća bolest perifernog arterijskog
sistema. U novoj nomenkalturi Svetske zdravstvene organizacije ovoj
bolesti dat je naziv periferna vaskularna bolest, a po najznačajnijem
simptomu ove bolesti naziva se i intermitentna klaudikacija.
Uzrok nastanka
Najvažniji činilac rizika je
pušenje, a zatim slede
dijabetes melitus, hipertenzija, hiperholesterolemija.
Potpomažući činioci rizika su povećani fibrinogen, hematokrit i viskozitet
krvi. Tome treba dodati promrzline u prošlosti, deficitarnu ishranu i rad u
uslovima vlage i hladnoće. Bolest se javlja kod bolesnika sa opstruktivnim
bronhitisom, poliglobulijom, trombocitozom i stanjima dehidratacije. Obliterantna arterioskleroza je
u 95% slučajeva uzrok okluzivne arterijske bolesti. Udružena je sa oboljenjem
koronarnih i cerebralnih arterija u 2/3 slučajeva.
Klinička slika
Najvažniji simptom je
bol u
obolelom ekstremitetu. Bol se javlja u različitim delovima ekstremiteta zavisno
od lokalizacije patološkog procesa. Bol u glutealnim predelima pri hodu upućuje
na promene u nivou račve aorte, bol u natkolenicama na promene u ilijakalnim
arterijama, a bol u
potkolenicama na promene u femoralnim i poplitealnim
arterijama. Tegobe u
stopalu govore o zahvaćenosti arterija ispod trifurkacije
potkolenice. Arterije donjih, a naročito gornjih ekstremiteta imaju veliku
sposobnost kolateralne cirkulacije tako da se bol, i pored poodmaklog stadijuma
bolesti, javlja relativno kasno.
Bol se u početku javlja povremeno
prilikom hoda i taj se bol naziva intermitentna klaudikacija, a razdaljina koju
bolesnik može da pređe bez tegoba distanca klaudikacije. Veoma je važno
prepoznati klaudikaciju, pošto se ređe javlja u klasičnom obliku. Nekada je to
samo smanjena brzina kretanja, zamor ili težina u nogama. Klaudikacija remeti
samostalan život pacijenta i smanjuje njegov kvalitet života. Dovoljno je
navesti da bolesnik sa klaudikacijom ne uspeva da na zeleno svetlo pređe
pešački prelaz. Kod poodmakle bolesti bol je stalan i veoma jak i zahteva
analgetike, a javlja se u mirovanju. Nekada se pre pojave bola javljaju osećaj
hladnoće, utrnulosti ekstremiteta, mravinjanje, zamor i druge smetnje.
Inspekcijom se zapažaju promene na koži u vidu bledila, cijanoze, hiperemije, marmorizacija,
hiper- i hipopigmentacija. Trofičke promene manifestuju se istanjenošću kože,
smanjenim turgorom, zategnutošću, pojačanim sjajem, gubitkom dlakavosti,
promenama na noktima i kostima zadnjih falangi prstiju koji se mogu videti na
radiografiji. Muskulatura zahvaćenih ekstremiteta je atrofična. U težim
slučajevima postoje ulceracije i gangrena. Ispod stenoze puls je slabije
opipljiv, dok iznad okluzije arterije može biti i pojačan.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze,
kliničke slike, objektivnog pregleda, ultrazvuka (doppler, duplex scanning),
arteriogafije.
Lečenje
Lečenje se sprovodi preventivnim
merama, odgovarajućim lekovima, fizikalnom terapijom i hirurškim putem.
Pacijent treba da se pridržava određenih higijensko-dijetetskih mera i da
obavezno prekine sa pušenjem. Hrana treba da bude siromašnija kalorijama,
unošenje zasićenih masnih kiselina, velike količine ugljenih hidrata i alkohola
moraju da budu smanjeni.
Važno je utopljavanje
ekstremiteta, obuća treba da bude komotna i sa velikom pažnjom treba sprovoditi
negu kože i noktiju na nogama.
Od antiagregacionih,
antitrombocitnih lekova se primenjuje: aspirin, tiklopidin, clopidogrel,
cilostazol, indobufen i dr. Iz velike grupe vazoaktivnih lekova koriste se
serotoninergički blokatori - nafidrofuril i dr. Od hemoreoloških lekova se
primenjuje pentoksifilin. A mogu se primenjivati i preparati ginko bilobe,
buflomedil, prostaglandini.
Od hirurških metoda primenjuju
se rekonstrukcija obolelog segmenta arterije, endarterektomija i simpatektomija.
U poodmaklom stadijumu, kada nijedna druga metoda ne daje rezultate, mora se
izvršiti parcijalna amputacija.