Laringitisi su zapaljenja
grkljana, obično se javljaju u sklopu zapaljenskih procesa disajnih puteva a
ređe izolovano.
Uzrok nastanka
Akutni laringitis može biti deo generalizovane infekcije
disajnih puteva ili lokalizovana promena na sluzokoži grkljana. Češći je zimi i
u rano proleće. Pored toga trauma, hemijski toksini i iritacija dovode do
laringitisa. Hronični laringitis nastaje zbog nepravilnog korišćenja glasa, poremećaja
normalne funkcije gornjih disajnih puteva, infekcija zuba, sinusa i krajnika,
zloupotrebe alkohola i duvana, prašine i dima, zagađenja vazduha, klimatskih
faktora i reumatizma.
Klinička slika
Akutni
laringitis
Simptomi su
promuklost, pritisak u grlu, lak bol, kašalj, ređe
otežano disanje, zamor i povišena
temperatura. Pregledom se ustanovi simetrično
crvenilo glasnih žica sa lepljivim sekretom između njih. Zapaljenje se može smiriti
posle nekoliko dana dok promuklost može trajati i duže dve do tri nedelje.
Hronični laringitis
Povremena promuklost, retko afonija
(
gubitak glasa), kašalj, hrkanje kao i suvoća glasa su glavne smetnje. Glas je
hrapav i zamorljiv kod dužeg napora. Pomenute smetnje traju različito,
nejednakog su intenziteta i ponavljaju se periodično pod dejstvom etioloških
faktora. Obično nema bola i pacijent se privikava na promuklost.
Akutni laringitis kod dece
kod dece je ovo mnogo ozbiljnija
bolest,razlozi su veća sklonost sluzokože zapaljenju zbog bogatijeg limfotoka,i
manja je sposobnost iskašljavanja i veća sklonost spazmima. Kašalj, otežano
disanje i promuklost su karakteristični simptomi a ređe nastaju cijanoza i
stridor.
Postoje laringitisi težeg tipa, koje predstavljaju
ulcerativni oblici ili oblici sa značajnim edemima i tumefakcijama. Laringitisi
se mogu superponirati i u toku ospica, tifusa, luesa.
Edem larinksa je
patološko stanje uzrokovano infekcijom ili je alergijskog porekla- vezivno
tkivo određenih zona larinksa, kad se natopi tečnošću (serum i ćelije), se
širi. Najčešći među edemima je edem epiglotisa(poklopca grkljana), koji otežava
gutanje i koji, u najtežim slučajevima, otežava disanje; ostali edemi mogu
pogoditi glasne žice, posebno njihovu donju površinu, uzrokujući otežanost
disanja ili dispneju, koja katkad može dovesti do velike opasnosti od asfiksije
(ugušenja).
Apscesi i flegmone mogu zahvatiti larinks, uzrokujući vrlo jake
bolove u grlu (prenesene i proširene iz uha) i otežavajući gutanje i disanje.
Njima se pridružuju visoka temperatura i reakcije čitavog organizma.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, pregleda i to - indirektni
pregled larinksa, kao i kada je to potrebno mikrobiološke analize.
Lečenje
Mirovanje,
odmor glasa i tople inhalacije. Takođe antibiotici, antitusici, kortikosteroidi
kod otoka i analgetici. Kod hroničnog oblika je nekada potrebno uklanjanje
viška tkiva sluzokože putem laringomikroskopije. Dva su cilja tog tretmana:
odstraniti leziju i proveriti nejnu benignost, kao i vratiti glas
u normalu.