Ozbiljnije proučavanje ženske ejakulacije počelo je tek nedavno
Teoriju o ženskoj ejakulaciji prvi je izneo doktor Grafenberg 1950. godine. Njegova otkrića nisu priznata dok savremeniji stručnjaci nisu priznali da žene tokom seksualnog odnosa ispuštaju tečnost koja se razlikuje od uobičajene vaginalne vlažnosti.
Zahvaljujući ovoj poslednjoj grupi, prisutnost određenih kiselih fosfataza i fruktoza, elemenata koji se obično nalaze u muškom ejakulatu, čini se dokazanom u slučaju navodne ženske ejakulacije.
Kako god, čini se da se naučnici koji podržavaju teoriju o ženskoj ejakulaciji slažu kako se to zapravo događa vrlo malom procentu žena.
Danas, uz sve više saznanja o ženskoj ejakulaciji, naučnici veruju kako je preko 40% žena doživelo ejakulaciju ili su je sposobne doživeti. Za žene kojima se to događalo, bila je to potpuna zagonetka.
Žena može doživeti dve vrste orgazma
- Klitoralni, do kojeg dolazi direktnim draženjem klitorisa
- Vaginalni, kao posledica stimulacije G - tačke
Premda je "ženska ejakulacija" uobičajeni naziv, možda je ne bismo trebali nazivati "ejakulacijom". Neke žene taj doživljaj opisuju kao iznenadni izliv ili štrcanje tečnost, druge kažu da im se to događa uz manji napor, a neke su to nazvale "kapanjem". Količine tečnosti variraju - od nekoliko kapi, pa do veće količine.
Naučnici se slažu da se ženska ejakulacija događa u mokraćnoj cevi, a ne u vagini. Spomenuli smo kako G - tačka okružuje mokraćnu cev i da je po sastavu vrlo slična prostati. Naučnici kažu kako se ejakulat stvara u parauretralnom tkivu. Shodno tome, kategoriziranje G - tačke, kao ženske prostate, nije tako daleko od istine.
Sam ejakulat je iznenađujuće sličan muškom ejakulatu
Čini se kako se količina ejakulata razlikuje od žene do žene, a nakon ponovljenih ispitivanja jedno je sigurno - to definitivno nije urin.

