Kako sprečiti nastanak dijabetesa?

Istraživanja su nedvosmisleno pokazala da spomenuti prelazak na savremeni način života (sedaternost, ishrana sa puno kalorija, šećera i saturisanih masti), predisponira razvoj poremećaja metabolizma glikoze i dijabetesa.
Nije iznenađujuće, da više od 84 odsto Amerikanaca jede previše masti, dok manje od 30 odsto dnevno jede preporučenu količinu i vrstu voća i povrća. Ovi faktori doprinose pojavi oko 800 000 novih slučaja dijabetesa koji se dijagnostikuju svake godine u SAD.
Istraživanje o trendovima u prevalenci dijabetesa u SAD između 1990. i 1998. izvršeno je standardizovanim telefonskim putem, i obuvaćeno blizu 150 000 odraslih osoba (starijih od 18 godina).
Prevalenca dijabetesa u Sjedinjenim državama je porasla za 33 odsto u ukupnoj populaciji, a za 70 odsto u osoba starosti od 30-39 godina. Za svaki dodati kilogram težine, rizik za dijabetes se povećao za 9 odsto.
Uporedo sa porastom gojaznosti, broj dece sa dijabetesom tipa 2 u SAD se više nego udvostručio za poslednjih deset godina. Na nastanak tip 2 dijabetesa, prema nekim podacima, može uticati i loša ishrana u fetalnom i ranom dečjem životu.

Smanjena fizička aktivnost

Savremeni način života dovodi do sedaternog načina života i fizička aktivnost se upražnjava sve manje i manje.
Prema podacima iz SAD, 56 odsto muškaraca i 61 odsto žena nikada ili izuzetno retko upražnjava fizičku aktivnost, a ovaj trend je u porastu. Brojne studije su pokazale da povećana fizička aktivnost smanjuje rizik za nastanak tip 2 dijabetesa, ali i bolesti srca, cerebrovaskularne bolesti, hipertenzije, karcinoma kolona i dojki i osteoporoze.

Smanjena fizička aktivnost je drugi faktor koji je udružen sa insulinskom rezistencijom u tipu 2 dijabetesa. Suprotno, fizička aktivnost poboljšava dejstvo insulina.
Utvrđena je čvrsta korelacija između maksimalne aerobne snage i dejstva insulina. U istraživanju koje je trajalo 14 godina, praćeni su (ispitivanja upitnicima) 5990 muškarci, diplomci Univerziteta u Pensilvaniji. Nađeno je da fizička aktivnost u smislu šetanja, penjanja uz stepenice i sporta je inverzno povezana sa razvojem dijabetesa tipa 2. Sa svakih 500 Kcal povećanja aktivnosti, rizik se smanjuje za 6 odsto.
Protektivni efekat je najveći u ljudi sa najvećim rizikom za nastanak dijabetesa. Praćenjem 6 815 Japano-Amerikanaca, starosti 45-68 godina, bez dijabetesa u početku Honololu Heart programa, pokazano je da je fizička aktvnost inverzno udružena sa incidencom dijabetesa, posle prilagođavanja prema starosti, BMI, masnoća tela, krvnog pritiska, lipida i porodične anmneze na dijabetes.

Prestanak pušenja i insulinska rezistencija

Promene aktivnosti simpatičkog nervog sistema i i smanjena fizička aktivnost u pušača mogu biti povezani sa rezistencijom. Physicians' Health Study je pokazala da pušači imaju dozo-zavisno povećanje rizika za nastanka dijabetesa tip 2, u poređenju sa nepušaćima, i da prilagođen relativni rizik iznosi 2,1.
Ova studija ide u prilog hipotezi da pušenje predstavlja nezavisan promenljiv faktor rizika za nastanak tipa 2 dijabetesa.
Psihosocijalni stres kao potencijalni faktor rizika se takođe ispituje. Dijabetes tip 2 je multifaktorijalna i heterogena bolest, pa da bi prevencija bila efikasna mora se delovati na sve potencijalne faktore rizika.

Broj obolelih stalno raste

Početni proces je genska opterećenost (na koju se ne može delovati), a zatim sledi prvi prepoznatljivi stadijum-PGT. Po preporuci SZO, strategija prevencije tip 2 dijabetesa se bazira na smanjenju insulinske rezistencije i očuvanju i poboljšanju funkcije beta ćelije. Ove mere su posebno korisne u osoba sa visokim rizikom, među kojima su:
  • Osobe sa pozitivnom porodičnom anamnezom za tip 2 dijabetesa
  • Promene sa tradicionalnog na zapadni način života, sa seoskog na gradski, i sa aktivnog na sedaterni
  • Žene koje su imale gestacijski dijabetes i/ili one koje su rađale krupnu decu
  • Osobe sa elementima hroničnog metaboličkog sindroma (hipertenzija, hiperlipoproteinemija i gojaznost, posebno centralna)
Glavne promene koje smanjuju insulinsku rezistenciju su:
  • Korekcija i prevencija gojaznosti
  • Izbegavanje visoko masne dijete (što dovodi do povećavanja insulinske senzitivnosti);
  • Uključivanje u ugljenohidratni deo hrane nerafinisanih vlakana
  • Izbegavanje, ili pažljiva upotreba dijabetogenih lekova
  • Povećana fizička aktivnost, koja ima glavni pozitivni efekat na insulinsku senzitivnost nezavisno od efekata na težinu
U cilju identifikacije osoba sa povećanim rizikom i korekcije načina života i ishrane jako su korisne i edukacije stanovništva, posebno u sredinama gde je učestalost dijabetesa velika. Svaka akcija prevencije treba biti praćena i evaluacijom postignutih rezultata.
Novije studije pokazuju značajan uspeh u prevenciji dijabetesa tip 2, pre svega smanjenjem gojaznosti i povećanjem fizičke aktivnosti. U prevenciji tip 2 dijabetesa poseban značaj ima poremećena glikozna toleranca (PGT). Ona predstavlja prvi stadijum u razvoju dijabetesa, koji može biti identifikovan. Učestalost PGT - a raste sa godinama, i u SAD prelazi 20 odsto u polulaciji starijoj od 65 godina. Nakon identifikacije osoba sa rizikom i posebno sa PGT preduzimaju se neke od mera prevencije.

Podeli tekst:

Prof. dr Slobodan Antić je specijalista interne medicine i endokrinolog iz Niša.

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde