1. Pitanje broj: #626

    Pozdrav, NAJLEPSE VAS MOLIM za 10-15 minuta svog dragocenog vremena. Naime, evo o cemu se radi; Potrudicu se da vam u najkracim crtama objasnim svoju poziciju i moju molbu za vasom preporukom nekog Nekorumpiranog Neuropsihijatra & PSIHOTERAPEUTA;

    Od kada znam za sebe, borim se protiv licemerja i Fasisticke Autoritarnosti, pre svega U svojoj kuci... Lecim se zbog psihickih problema vise godina, kao uzrok AUTORITARNE FASISTICKI karakterne MAJKE; od kad znam za sebe... (koja je ranije bila clan SPS a sada clan Radikala; SA svojim karakterom koji je jedino usporediv sa Milosevicevim ili Seseljevim...); I PORED TOGA STO SAM se osecao Dosta dobro, skoro izlecen 1999-2000 godine; Posle smrti moga oca 2000-te godine, KORUMPIRANI lekar (sam sam se uverio da su na tom odlejenu pshijatriske dnevne bolnice vecina "pacijenata" dolazili jedino iz razloga da im se "sredi penzija") mi je predlozio; "Donesi svu raniju dokumentaciju da ti sredimo za penziju....." Sada, umesto da se bavim pravim uzrokom svojih problema, ja moram da objasnjavam kako sam predmet manimupalcije lekara... Gde god da potrazim pomoc, suocen sam sa Lekarskom - pshijatriskom etikom koja im ne dozvoljva da jedni drugima prtivurece; (kao i to da su u obavezi jedni dugima ne protivurece; Zalio sam se Nacelniku centra u kom sam se lecio; na sta mi je on odgovorio: "MALO si ljut, izgleda je treablo drugacije da te lecimo"...I sam Direktor, na moj zahtev 2000 godine, da izadjem na timski pregled, mi je saopstio: "Mi smo nekima tako vec ucinili uslugu, nije vaznio sta ti pise vec kako se osecas...Ti si neostvarean licnost: nisi zavrsio fakultet..." [Da ne pominjem da mi je bivsi DOBROCINITELJ pshijatar "prijateljski" posavetovao: "Samo ti produzi da strudiras, Penzionisi se pa studiraj koliko hoces; Hoces da zarvsis kao ovaj ovde...]: = PA ZASTO ONDA SVAKI Sledeci LEKAR kod koga hocu da produzim lecenje TRAZI RANIJU DOKUMENTACIJU? I ZASTO ME SVAKI PSIHOTERAPEUT TRETIRA KAO Neuarcunjivog paranoika, videvsi raniju dokumentaciju...... Tako mi je upucena poruka, od strane mom bivsem psihijtru njemu Nardedjnih, da ucutim; Sto je oblik pritiska i pretnje, meni kao pacijnetu koji od njihove pshijatriske ustanove treba da dobije pomoc...) Posto sam, te 2000.g. Marta meseca, bio pod povecanom dozom lekova i u stresnoj situaciji po ocevoj smrti, a ubedjen da lekar zeli da mi pomogne, doneo sam im svu raniju dokumentaciju, na kojoj je na jednom izvestaju pisala dijagnoza Paranoja koja je datirala iz 1993; Tako da su mi tada Marta 2000.-te, pripisali dijagnozu koja je bila aktuelna 1993. godine, kao da je aktuelna i tada pa i 2005. Naime; UCILI SU ME u dnevnoj bolnici kako treba da se ponasam pred invalidskom komisijom... Kada sam, nedugo po ocevoj smrti, uvideo da bih Time sto bi im dozvolio da me "penzionisu", zapravo ispunio majcinu vekovnu zelju da mi bude staratelj (koja mi u svom zivotu nije nije kupila cokoladu, a kamoli nesto vise...koja mi nikada nije pruzila majcinsku ljubav), i kada sam uvideo da bi tako moja "majka" NAPOKON POSTALA ZAKONITI VLASNIK SVE SVOJE IMOVINE, ne samo nadamonm, vec i one koju sam joj ja ranije "OTEO", kako je govorila... Tako da sam, uvidevsi u kakvu sam se bezizlanu situaciju svojom krivicom uvukao, odlucio da ne izadjem na invalidsku komisiju, i da ne prihvatim predlog "lekarke" da mi ucini uslugu. UPORNA Ubedjivanje da prihvatim "ponudjenu" penziiju, od lekara sa tog odeljenja su se produzila sve do 2005 godine; PUNIH PET GODINA SAM TRPEO PRITISAK DA IZADJEM NA INAVLIDSKU KOMISIJU, i posto su napokon uvideli da je nemoguce me dobrovoljno "penzionisati" taj moj "lekar" je odlucila da, po sistemu; neces milom, hoces silom; dodeli konacnu dijagnozu; drzeci me punih 6 meseci u dmevnoj bolnici [BEZ MOJE POTREBE ZA dnevnim boravkom, i uprkos tome sto intenzino radim na svojim websitovima od 2003 godine] (A prethodno proverivsi da se svi podaci u mojoj zdrvastvenoj knizici podudaraju sa podacima iz mok kartona PREDAMNOM, zeleci time da mi uputi nekakvu poruku valjda...?); nakon cega mi je lekar sa tog odeljenja napisao otpusnu listu, na taj nacin, da sam predtsavljen kao paranoik (F22) koji je opasan po okolinu (i sam bivsi lekar, rekavsi mi; "Ja sam Sudski vestak ; Ja nikome ne polazen racun...Nisi ti lekar; TO JE TVOJA DIJAGNOZA"....) Prvo je bilo ubedjivanje da prihvatim ponudu, posto nisam prisato posle 4 gfodine, BEZ TRUNKE Stida i obzira, kao da sam mongolid koji ne zna sta su mi predlagali 2000....... Tako me je ponizio bivsi pshijatar "lekar" da sam cak i iz dnevne bolnice, 2005 izasao kao PONIZEN - skoro mi slomivsi i posledni atom samopuzdanja koji sam nosio u sebi; Predstavivsi me pred grupom te 2005 godine: "Ma mi smo se dogovorili, on ce uzeti penziju ako hoce..." (Ne znam sa kime se dogovorio, ali samnom nije 100%; iako zna da sam rekao jos 2000 godine; VASA "magareca usluga mi ne treba, da mi ucinte "uslugu" i penzionisete me") Na sta sam ja ostao skamenjen i bez reci, uvidevsi da su "lekari" resili da me po svaku cenu okarakterisu sa dijagnozom "paranoja" Trenutno sam Sada doveden u TOTALNO kontraditornu poziciju; nekog ko je zaista psihijatriski pacijent; ko je nekada zaista bio isprepadan (uvidevsi da mi u stan ulazi ko kad hoce; a znajuci da, dok mi je podstanar 1993-1994 davao "AMERERICKE lekove protiv glavobolje" posle koih sam spavao, u magnovenju, po 14 -16 sati ...): I time sto sada pokusavam da dokazem da sam sada predmet maniupalcije "Lekara" psihijatra, Nema nacin da dokazem da sam u pravu, jer sad samo potvrdjujem dijagnozu koja mi je pripisana; pre svega iz dobre volje u zelji da mi "pomogne", a posle 5 godina TVRDECI DA JE TA dijagnoza aktuelna i danas, i da ja nisam kompetentan da komenatrisem njihovo misljenje. Kome da dokazem, i na koji nacin, Da su me ubedjivali punih PET gidina da dobrovoljno izadjem na invalidsku komisiju, pa uvidevsi da ne moze to da osvari na nacin da ja to uradim dobrovoljno, resio da ME DRZI PROTIV MOJE VOLJE 6 meseci u dnevnoj bolnici; (znao sam da moram da budem poslusan , inace bi, kao sto su mi ranije indirektno rekao, "Mogao bi bilo ko od rodbine, ako se pacijent pokaze kao neko ko ne zeli dobrovoljno da se leci, da ga dovedu u Psihijatrisku bolnicu protiv njegove volje...Majka mi je rekla: "Ludaci ne smeju da putuju sami; evo nedavno vratili nekog iz Grcek, otputovao a da se niej javi majci..." Kao da sam Mongoloid => Takodje je Mom Ocu; PREDAMNNOM rekala: "Evo ti ga sad, pa ga setaj kao onaj tvoj kolega sa posla svoju Cerku [koja je inace Bila mongoliod] ili nedonosce...) Tako da je ta dijagnoza iz 1993 bila uzrokovana time sto mi je bivsi podstanar, posle toga sto sam ga jedva otpustio iz svog stana, Neko, kao sto sam napomenuo, ulazio u moj stan (kada mene nije bilo u stanau) otvarajuci vrata tako da se nije primecivalo nikavo obijanaje, (kalauzom ili duplikat kljucem...?); Stoga; DA BIH SE UVERIO DA mi stavri iz kuce zaisata nestaju, a ne zato sto sam zaboravan, ZAPECATIO SAM VRATA SVOJE SOBE I ulkjucio kasetofon sa kasetom od 90 minuta; Nakon sto sam se vratio i preslusao kasetu, cuo sam meni nepoznat glas; "U majku mu zapecatio sobu")........ To mi je bio krunski dokaz da mi neko, (PORED MAJKE, koja me svima predstavlja kao da ne umem sam da vezeme pertlu, i kako ona "Jadna" mora da brine o meni.....) uteruje strah, iz meni nepoznatog razloga??? ....Majka mi je pretila od malena da, posto me je ona rodila, ona ce me i ubiti...Da cu "Ispastati jer sam joj oteo "NJEN" stan, a koji je inace otac dobio od svoje firme 1970. godine, A koji mi je poklonio 1998; I PORED toga sto je i ona sama dobila svoj stan Od socijalnog 1988...Moji roditelji su ziveli u vanbarcnoj zajednici; a inace imam starijeg brata, majcinog sina iz prvog braka. Sada, Ni jedan psihoterapeut, niti drugi lekari, ne veruju mojoj JEDINO VALIDNOJ I ISTINTOJ verziji; ne vide da sam ja taj koji je ugnjetavan od malena, pa me sad tretiraju kao potencijalnog nasilnika; Posto mi je "Lekarka" u zelji da mi ucinu "Uslugu" time sto bi me penzionisala; dodelivsi mi 2005 godine Po drugi put dijagnozu paranoja, a posle PUNIH PET GODINA UBEDJIVANJA ...... Srdacan Pozdrav,

    Odgovoreno: 22. 04. 2007.


    • Izgleda da ste Vi generalno izgubili poverenje u lekare, tako da je veoma teško predložiti nekog lekara a ne pogrešiti. Obzirom da je za process lečenja veoma važno da izgradite sa Vašim lekarom odnose poverenja, najbolje će biti da se javite još nekom psihijatru i da sami procenite možete li da medjusobno saradjujete ili ne.

Ostavite komentar