1. Pitanje broj: #3557

    Postovana doktorko,imam 23 godine.Odrasla sam sa bakom,bez roditelja.Roditelji su se razveli kada sam imala 4 godine,ali su me,eto,ostavili oboje,pa sam zivela sa bakom.Zbog nedostatka roditeljske ljubavi tokom dosadasnjeg zivota postala sam jako zatvorena u sebe.Zelim da pokazem emocije ali prosto ne mogu.Ne mogu da budem otvorena sa ljudima,sve drzim u sebi i na kraju puknem.Mnogi ne znaju kao hladnu i sebicnu osobu,ali ja nisam takva,samo ne umem to da im pokazem.Interesuje me da li to nekeko mogu da promenim?Ipak je sve to obelezilo moje detinjstvo i vremenom sam postala takva.Mogu li da prebrodim tu "traumu" i da postanem normalna i otvorena osoba?Moze li se promeniti nesto sto mi se jos u detinjstvu urezalo u psihu?Napominjem-roditelje sam retko vidjala,skoro i da nisam.A baka mi je prosle godine umrla... Hvala unapred!

    Odgovoreno: 04. 03. 2008.
    • Najznacajnija stvar je da covek hoce i ume da kod sebe vidi i definise problem ! Ako ste to uspeli, onda je moguce da se neke stvari u vasem zivotu promene, ukoliko Vi to zelite. Vi sigurno necete biti skroz drugacija osoba, ne mogu se izbrisati negativna dogadjanja iz detinstva, ali mozete da izmenite odredjeno ponasanje, emocionalne reakcije i nacin procene sebe i sveta oko sebe pa i nekih aspekta Vase proslosti, tako da Vam zivot bude prijatniji i manje problematican. Na taj nacin se povecava i otpornost prema buducim stresogenim situacijama u zivotu.

Ostavite komentar