1. Pitanje broj: #1633

    Moja majka pokazuje neke promene u ponasanju.To nije skoriji problem ali mi se cini da se stanje pogorsalo od smrti mog oca.Stalno misli da je neko prati, prisluskuje... Nema poverenja ni u koga pa cak ni u svoju decu.POkazuje jedino malo poverenja u mene. Odbija odlazak kod psihijatra. Ako joj dam za pravo onda je jos gore.Puna je energije ali vrlo negativno usmerene.Ne znam kako da joj pomognem.Molim Vas da me posavetujete sta da radim jer kaergoricki odbija odlazak lekaru.Inace zivimo u Beogradu. Hvala unapred.

    Odgovoreno: 12. 11. 2007.
    • Tegobe koje opisujete - kada osoba veruje da je neko prati i prisluskuje, spadaju u grupu tz. psihoticnih simptoma. Mogu biti u sklopu brojnih psihickih bolesti i uvek zahtevaju veoma ozbiljnu terapiju. Takve osobe uglavnom ne mozemo da razuverimo, one smatraju da su zaista ugrozene i da im preti opasnost a ne da su bolesne i da zbog toga pogresno procenjuju realnost, te iz tih razloga i odbijaju da idu kod lekara . Ono sto je problem, ako se ne leci bolest brze progredira i mogu se javiti brojne posledice - od onih u smislu usloznjavanja bolesti, otezanog funkcionisanja pa sve do izmena u ponasanju u smislu agresivnosti. Agresivnost se moze javiti ne zato sto su "lose licnosti" vec zato sto cvrsto veruju da su ugozene te agresivno ponasanje cesto predstavlja pokusaj odbrane od onog od koga im, po njihovom verovanju, preti opasnost. Treba pokusatida se nagovore da odu kod lekara zbog nekih sporednih probelma koje smo uocili - recimo zato sto su nervozni, ne spavaju, ili ako se zale na neke telesne tegobe. Cesto ni to ne uspeva, pa je dobro da se uspostavi kontakt sa psihijatrom koji ce Vam objasniti proceduru dovodjenja na pregled (svaka ustanova ima svoju proceduru). U pojedinim ustavovama ili privatnim ordinacijama postoji mogucnosti i kucne posete, nakon cega bi se odredila terapija. Nazalost, ponekad stanje postane toliko kriticno da je potrebno pacijenta prisilno hospitalizovati.

Ostavite komentar