1. Pitanje broj: #5955

    Poštovana, ne znam kome da se obratim za savet.Htela bih da pomognem svom suprugu sa kojim sa u braku već 8 godina.Imamo dva divna muška deteta i ne mislim da taj brak nije za čuvanje,ali se kosi sa mojim principima to što on svakodnevno ili bar svaki drugi dan konzumira alokohol.Kad kažem alkohol, podrazumevam pivo koje kaže voli,a počeo je da pije žestoko piće, pa da završi sa pivom.Ljutila sam se oduvek,"gunđala",zato što nikako ne mogu da se pomirim sa tim da tako treba, da on to voli i kraj.Volim i ja mnogo toga,ali uvek prvo pomislim na one oko sebe,da li je to dobro i za njih,jer ih obožavam.Ne želi da ode na razgovor sa nekim stručnim licem, ili kaže da hoće,ali do toga nikada ne dođe.Ja sam već jako dugo hronično umorna,možda se oseća i zapostavljenim,ali nije tako bilo oduvek, pa nije prestao.Čak sam igrala i na kartu ucene(ostaviću te, otići ću),ali vidim da u to ne veruje, da je ubeđen da ja za to nemam hrabrosti, da mi je žao svega što smo zajedno imali i imamo.Tako i jeste.Nemem hrabrosti, a očajna sam.Plačem,dosta toga meni prepušta,kao da je to potpuno normalno,deca su uglavnom moja briga,hoće on da pomogne,ali radno vreme je duže nego moje,tako da se bavljanje decom svodi na tu i tamo neku šetnju. Bolovanja su uvek moja, lekari,lekovi i tako to.Moja briga se neko podrazumeva.Stalno se preslišavam da li sam ja kriva, šta radim pogrešno,osim što otvoreno izražavam svoje nezadovoljstvo takvom situacijom.Ne mogu da se pomirim sa tim da tako mora da nam bude zato što on to voli.Pitala sam ga da li sam ja možda uzrok njegovom pijenju i dobijam odgovor da će on tako ceo život,da je umeren, ali ja sam zbog toga nesretna.Molim Vas da mi nekako pomognete nekim savetom,jer sam sve više depresivna, plačljiva, što inače na mene ne liči. Unapred sam Vam zahvalna na odgovoru i pomoći.

    Odgovoreno: 04. 06. 2008.
    •  Postovana,
      kada govprite o konzumaciji alkohola koja Vam kod supruga smeta, ne govorite o kojim je kolicinama alkohola rec. Mozda bi Vam i najmanja kolicina alkoholnih pica koju uzme smetala, ali se zaista razlikuje da li je rec o alkoholicaru ili o osobi koja u umerenim kolicinama uzima alkohol.Mozda je njegov nacin uzimanja alkohola i njegova nacin pruzanja otpora nacinu zivota koji mu u necemu ne odgovara, ali to opet nije opravdanje da na Vase uporne molbe da izmeni svoje navike, cak i ne pokusa da Vas shvati i izadje Vam u susret. Ili cinjenica da ne konstatuje Vas premor i naprezanje krajnjih granica tolerancije. To ipak nesto govori o Vasim partnerskim odnosima, pa iako se iz Vasih reci negde moze zakljuciti da su primedbe vezane najvise za Vase preuzimanje porodicnih i obaveza oko dece, problem kao da je nesto dublji. To sto ste Vi "glavni majstor" kada su u pitanju deca i kuca, klasican je stereotip zene-domacice-majke i to velikim delom spada i u model vaspitanja koji nam prenose roditelji i sredina, pa to i ne bi bilo toliko tesko da imate razumevanje od supruga na drugoj strani. Ovako, on kao da se povukao u svoj posao i svoja sitna zadovoljstva, a odrzavanje Vaseg zajednickog zivota prepusta Vama.To nije ono sto ste ocekivali od braka, verujem, i sa tim bi trebalo otvoreno da ga suocite.Ukoliko bi pristao da ide na bracno savetovanje, mozda bi to bio dobar nacin da i jedno i drugo shvatite i kazete sta sve smeta, jer nagomilane teskoce ce se teze otkloniti ako se one godinama stavljaju na stranu. Sam alkohol je samo fiksirana tacka koje na koju ste se osvrnuli, a verovatno da bi mogla da se napravi citava lista problema koju bi trebalo resavati.Ukoliko zelite da odrzite i revitalizujete brak, nije resenje pretiti napustanjem, vec predloziti konstruktivno resavanje problema, ako treba, uz strucnu pomoc. Ili mozda sami mozete resiti otvorenim i postenim razgovorom u cetiri oka, uz pretpostavku da ste oboje spremni na poneki kompromis zarad poboljsanja kvaliteta zivota i odnosa. Savetujem da razgovor ne pocinjete optuzbama i patetikom, nego predlogom da kao dva dugugudisnja druga koja su dosta prozivela zajedno, pokusate da nadjete konstruktivno resenje za probleme koji medju vama izreceni ili neizreceni postoje. Razgovor koji pocinje optuzbom podstice onog drugog da se brani, nekad cinizmom, nekad agresijom, nekad otporom, ali obicno ne odovodi do zeljenih rezultata.

Komentari na pitanje: #5955

    • Izvinjavam se sto sam slobodna da komentarisem ovo, ali smatram da vi ovoj zeni na kraju nista konkretno niste rekli. \pored svih uobicajenih saveta koje je dobila od vas, a koje mozete naci u svakom razgovoru sa drugim ljudima, nigde se ne moze naci informacija gde da se obrati i kome, ko bi mogao da pomogne. . Neko udruzenje ljudi koji su u slicnoj situaciji. . . N ja se nalazim u takvoj situaciji, samo sto moj suprug pije mnogo vecu kolicinu. Nje agresivan, ali cesto ume da me izblamira i ponizi. . Flertuje, svadja se, i sta sve jos. . . Po nekad kad dodjem kuci, nemam gde da legnem da spavam pa se snalazim. Nismo resili osnovna pitanja stanovanja, a on trosi u kafani veliku kolicinu novca. . . A, da, ja sam sedmi mesec trudnoce, i ovo mi je najgori period u zivotu. . . Po prirodi sam vedra osoba, i skoro uvek nasmejana, ali ovo me je dovelo u istu psihicku situaciju kao i vas. . . A svi oni imaju isti profil licnosti. . . . Ja bih samo zelela da dobijem neki broj trelefona nekog udruzenja, jer ne znam ima li smisla da idemkod psihijatra zbog ovoga. . . . A probala sam ja mnogo toga, i ljubav, i razgovor, i dogovor, nista ne pomaze, nista duze od tri dana. . Eto. . . Pozdrav. . .

Ostavite komentar