Carski rez je akušerska operacija kojom se kroz rezove na trbušnom zidu
i donjem materičnom segmentu vrši ekstrakcija ploda u odmaklom
stadijumu trudnoće i završava porođaj abdominalnim putem. Zbog svog
značaja jedna je od najvažnijih operacija koja se izvodi u ginekologiji
i akušerstvu. Poreklo termina carski rez je opskurno- pogrešno se
dovodi u vezu sa Cezarom, a po svojoj etimologiji verovatno je
latinskog porekla (
sectio = rezanje,
caesareus = izrezan ). U evropskoj
medicini pominje se u XVI veku kada se operacija obavezno letalno
završavala po ženu, XIX vek predstavlja prekretnicu zbog uvođenja
principa asepse, a današnje modifikacije i principi rada zasnovani su
na iskustvima iz XX veka.
Učestalost
Carski rez je jedna od deset
najčešćih velikih operacija, sa osetnom razlikom u incidenciji između
pojedinih regiona u svetu i između pojedinih bolničkih institucija.
Faktori koji najviše doprinose učestalosti ove operacije su : distocije
(neadekvatna materična aktivnost), prethodni carski rez, karlični
stav ploda, fetalni distres (patnja), intrauterini zastoj rasta ploda,
prenesena trudnoća, višeplodna trudnoća, kasni paritet, smanjena
upotreba vakuuma i forcepsa, veća informisanost itd.
Učestanost danas iznosi 10-25
% - na našoj klinici oko 14%.
Indikacije
Tradicionalna podela podrazumeva:
apsolutne indikacije
relativne indikacije
proširene indikacije
Apsolutne: Apsolutno
sužena karlica, anomalije i genitalna oboljenja koja čine prepreku
rađanju, poprečni položaj ploda, centralna placenta previa, preteča
ruptura uterusa, teški slučajevi prevremenog odlubljivanja normalno
usađene placente, teška preeklampsija-eklampsija, prethodni CR učinjen
klasičnim medijalnim rezom, vulvovaginalni herpes.
Proširene: Prevremeno
odlubljivanje posteljice (manja povrsina), karlična prezentacija, defleksione
prezentacije ploda i anomalije rotacije, ispadanje pupčanika, vasa
praevia i velamentozna insercija pupčanika (na ovojima), ožiljak na
materici, ankiloza karličnih zglobova, malformacije ploda, genito-urinarne
fistule, rekto-vaginalne fistule, varikoziteti genitalija, izraženi
šiljati kondilomi, psihoze, izvesne srčane bolesti, ablacija retine,
tbc larinksa, hipertireoza, starost prvorotke preko 35 godina, infertilitet
u anamnezi, raniji intrapartalni gubici itd.
Može se reći kratko da je
indikacija za CR: Distres (patnja) ploda, distres majke, prethodni CR
i karlična prezentacija.
Kontraindikacije
Glavna kontraindikacija mogla
bi biti nepostojanje indikacije koja bi bila prihvatljiva. U našoj
zemlji CR se ne vrši na osnovu želje pacijentkinje niti ekipe koja
vodi porođaj (razlozi komfora) vec na osnovu MEDICINSKI OPRAVDANE INDIKACIJE.
Operativna tehnika
Rez na trbuhu može biti:
medijalni (središnji)
paramedijalni
suprapubični (poprečni iznad
simfize)
Medijalni rez je tehnički
najlakši, može se produžiti i omogućava dobru preglednost trbušne
duplje i brzu ekstrakciju ploda. Estetski je manje prihvatljiv i danas
se koristi samo iz nužde (hitna stanja ili posebne indikacije).
Niski poprečni rez ( po Pfannenstielu)
pravi se popreko na 2 cm iznad simfize. Kozmetička prednost ovog reza
je očigledna tako da se većina CR-ova radi po ovom rezu
Rez na materici može biti
korporalni- klasični, istmiko-cervikalni, ekstraperitonealni.
U našoj zemlji radi se horizontalni
istmikocervikalni rez po Dorfleru.
Komplikacije
CR nije bezopasna operacija,
ali je maternalni i fetalni morbiditet (oboljevanje) i mortalitet (smrtnost)
mali.
Po literaturi smatra se prihvatljivim
maternalni mortalitet 1-2 / 1000 žena a najčešći uzroci smrti su:
nezadovoljavajuća preoperativna priprema, pogrešna hirurška tehnika,
komplikacije anestezije, krvavljenje, sepsa, peritonitis, plućna embolija,
popuštanje srca, greške u određivanju krvnih grupa, neadekvatna antibiotska
terapija itd. Vodeći uzroci smrti su: plućna embolija, kardiopulmonarni
arest (zastoj), krvavljenje i sepsa.
Postoperativne rane i kasne
komplikacije su: krvavljenje, sepsa, ileus, oštećenje bubrega, trombophlebitis,
urinarna infekcija, anemija, subinvolucija materice, endomyometritis,
peritonitis, infekcija rane, popuštanje reza na uterusu (sava), mastitis,
stres-ulkus, endometrioza na rezu i td. U sledećoj trudnoći češća
je pojava placente praevie, popuštanje ožiljka na materici i ponovni
CR i infertilitet.
Najčešće komplikacije su:
puerperalna sepsa, infekcija urinarnog trakta i infekcija rane.
Trudnoća posle CR-a
Trudnoća posle CR-a ima svoje
specifičnosti. Ranije se savetavolo da pauza posle prve trudnoće završene
CR-om bude tri godine, a danas je stav da je dovoljno 18 meseci. Postoje
neki rizici koji prate ovakvu trudnoću : placenta praevia (posteljica
koja prednjači) 15 puta je češća u ovim trudnoćama a u dva od tri
slučaja se očekuje i placenta acreta (urasla).
Vaginalni porđjaj posle
CR-a
Ranije važeće pravilo
: jednom
CR uvek CR više nije aktuelno. Činjenica je da ponovni CR čini više
od jedne trećine svih CR-ova, a da će vaginalnim putem posle prethodnog
CR-a roditi 18-44% žena ukoliko im se dopusti probni porođaj.
Institucija konsultacije i
lične odluke pacijenta o načinu završavanja porođaja nakon prethodnog
CR-a ne postoji tako da odluku donosi ordinirajući lekar nezavisno
od želje pacijenta. Podaci iz literature favorizuju vaginalni porođaj
nakon CR-a , ali je zbog retkih ne veoma teških komplikacija koje prate
ovakve porođaje jedini etički ispravan princip poštovanje svakog
individualnog slučaja.
Zaključak
Do 50% pacijentkinja sa prethodnim
CR može se uspešno poroditi vaginalnim putem.
Zahvaljujući napretku perinatalne
medicine, hirurgije, anestezije, transfuziologije i naravno farmaceutske
industrije CR je danas bezbedan zahvat.
Operacija je za majku i dete
izuzetno korisna ako su indikacije pravilno postavljene.
Sumnjive indikacije nisu od
koristi pacijentkinji.