Streptokoke su gram pozitivne bakterije, loptastog oblika, koje su raspoređene u vidu lanca ili niti. Pripadaju grupi fakultativno anaerobnih bakterija, nepokretne su i ne luče enzim katalazu. Streptokoki se na osnovu hemolize na krvnim agaru dele na: beta-hemolitičke (stvaraju oko kolonija jasnu providnu zonu hemolize), alfa-hemolitičke (stvaraju oko kolonija zelenu do zelenosmeđu zonu hemolize) i gama-streptokoke (ne stvaraju hemolizu oko kolonija). R. Lancefield je 1933. napravila podelu beta-hemolitičkih streptokoka u serološke grupe koje je označila velikim slovima od A do H ( osim slova E) i od K do V. Enterococcus (fekalni streptokok) spada u grupu streptokoka Lancefieldove grupe D. Na krvnom agaru ne stvaraju zone hemolize, pa ih nazivamo i nehemolitički streptokoki ili gama-streptokoki. Nalaze se u crevima i u fekalijama čoveka i toplokrvnih životinja pa se koriste kao indikatori fekalne kontaminacije vode i namirnica. Enterococcus je rod u kojemu poznajemo najmanje 12 vrsta ali u čovjeka infekciju uzrokuju samo dve. To su E. faecalis i E. faecium. Enterokoki su jako otporne bakterije na spoljašnje nepovoljne uslove.
Bacteroides su grupa Gram negativnih, nesporogenih, striktno anaerobnih bacila. Sačinjavaju ih šest različitih vrsta, a za čoveka su najvažnije: Bacteroides fragilis, Bacteroides thetaiotaomicrin i Bacteroides melaninogenicus-saccharolyticus. Imaju polisharidnu kapsilu koja ih štiti od fagocitoze i ćelijski zid koji nema osobine Grupa fragilis je deo normalne flore kolona, stolice i normalne bakterijske flore vagine. endotzoksina.
Nocardiae su Gram pozitivni, filamentozni bacili, delimično acidoalkoholorezistentni. Sporo rastu na veštačkim podlogama. Tri vrste su patogene za čoveka: N.asteroides, N.brasiliensis i N.caviae.
Streptokoke su gram pozitivne bakterije, loptastog oblika, koje su raspoređene u vidu lanca ili niti. Pripadaju grupi fakultativno anaerobnih bakterija, nepokretne su i ne luče enzim katalazu. Streptokoki se na osnovu hemolize na krvnim agaru dele na: beta-hemolitičke (stvaraju oko kolonija jasnu providnu zonu hemolize), alfa-hemolitičke (stvaraju oko kolonija zelenu do zelenosmeđu zonu hemolize) i gama-streptokoke (ne stvaraju hemolizu oko kolonija). R. Lancefield je 1933. napravila podelu beta-hemolitičkih streptokoka u serološke grupe koje je označila velikim slovima od A do H ( osim slova E) i od K do V. Streptococcus agalactiae je beta hemolitički streptokok, serološke grupe B. Ima sve karakteristike streptokoka ali njegova je specifičnost u tome da ima antigen B.
Streptococcus pyogenes je beta hemolitički streptokok serološke grupe A. Ima sve normalne karakteristike streptokoka ali je adaptiran samo kod čoveka i samo kod njega uzrokuje bolesti. Streptokoke su ili u paru ili povezane u lance, nalazimo ih u paru zbog toga što se nikad potpuno ne razdvoje nakon razmnožavanja. Uništavanjem veze ćelija umire. Ove strepeptokoke su Gram pozitivni ali starenjem postaju Gram negativni bacili. Najvažniji egzotoksin S. pyogenes-a je SPE (sreptokokni pirogeni egzotoksin). On je odgovoran za osip kod šarlaha i za sindrom toksičnog šoka. Egzoenzimi su: streptolizin O, streptolizin S, streptokinaza, streptodornaza (DNA-aza), NAD – aza, hijalurodinaza, proteinaze, amilaze, esteraze. S. pyogenes ima kapsulu građenu od hijaluronske kiseline. Ta kiselina je potpuno jednaka hijaluronskoj kiselini vezivnog tkiva čoveka tako da je organizam ne prepoznaje kao stranu. Kapsula djeluje antifagocitno.