Degenerativne
promene zglobne hrskavice, koje zatim uzrokuju promene i na ostalim
delovima zgloba (zglobna čaura, kost), a pre ili posle se karakterišu
bolom i oštećenom funkcijom zgloba, nazivaju se arthrosis,
osteoarthrosis ili osteoarthritis.
Učestalost
S obzirom na moderan način
života, artroze danas predstavljaju veliki socio-medicinski problem, naročito u
razvijenim zemljama.Epidemiološka istraživanja pokazala su da se u visoko
razvijenim zemljama sveta u 50% osoba starijih od 40 godina na zglobovima mogu
dokazati artrotske proene, ali su u toj dobi pretežno klinički bez simptoma.
Uzrok nastanka
Uprkos intenzivnim
istraživanjima, uzrok nastanka degenerativnih bolesti zglobova još uvek je
nedovoljno poznat. Proces starenja tkiva, mnogi spoljašnji faktori, poremećaji
hormonske ravnoteže i nasledna predispozicija, predstavljaju faktore odgovorne
za nastanak artroza. Zavisno od uzroka nastanka degenerativnih bolesti
zglobova, razlikujemo primarne i sekundarne artroze. Kod
primarnih artoza, uz normalno opterećenje, postoji “slabost” hrskavice
nepoznatog porekla. Kod sekundarnih artroza, uz normalnu hrskavicu postoji
preopterećenje, a može biti posledica povrede, urođene anomalije zglobova,
metaboličkih i endokrinih bolesti, upala itd.
Klinička slika
Deformacija zglobova, krepitacije-čujnost pri pokretanju zgloba, osetljivost na
palpaciju-bolna osetljivost područja stvaranja koštanih apozicija, nestabilnost
zgloba–zbog čestih izliva u zglobnu šupljinu, uz smanjenu funkcijsku sposobnost
zgloba. Artrotski proces može
zahvatiti svaki zglob, ali pretežno su zahvaćeni nožni zglobovi (kuk, koleno, skočni) i
zglobovi kičme jer su najopterećeniji. Najpre dolazi do razmekšanja
i stanjenja zglobne hrskavice usled čega se sužava zglobni prostor. To uzrokuje
reakciju okolne (subhondralne) kosti koja se zgušnjava (sklerozira), stvaraju se
nove koštane nakupnine (osteofiti), a na kraju i popušta usled opterećenja pa
nastaju koštane ciste tj. šupljine u kosti. Usled svih opisanih promena,
javljaju se simptomi u vidu bola, smanjene pokretljivosti, smanjenog tonusa i propadanja
okolne muskulature i dr. Simptomi bolesti napreduju s vremenom i intenzitetom
degenerativnih promena.
kontraktura zgloba, zadebljanja zgloba,
Dijagnoza
Osim na osnovu simptoma,
bolest možemo dijagnostikovati i na temelju rendgenografije. Karakteristične
radiološke promene na zahvaćenim zglobovima potvrđuju dijagnozu, ali valja
napomenuti kako radiološke promene nisu uvek u korelaciji s kliničkim
simptomima. U izuzetno retkim slučajevima u dijagnostici se možemo
koristiti i drugim radiološkim pretragama (CT, NMR).
Lečenje
Nažalost, promene na
hrskavicama i kostima su ireverzibilne (nepopravljive).Lečenje se
sastoji u smanjenju bolnosti i mišićnog spazma, poboljšanju funkcije,
sprečavanju kontraktura i osposobljavanju za aktivnosti dnevnog života. Lečenje može biti:
fizikalna
terapija – hidroterapija (omogućava pokrete u zglobu sa smanjenim
opterećenjem), kineziterapija (rasteretne vežbe i potom jačanje mišića
stabilizatora zgloba) i elektroterapija (uglavnom analgetska)
hirurško lečenje (palijativni, kauzalni, artroplastike, artrodeze I
eksperimentalni pokušaji zamene ili regeneracije hrskavice)