Hartnupova bolest je nasledna
bolest, nasleđuje se autosomno recesivno. To je hronično oboljenje, a
egzarcebacije se javljaju u proleće i rano leto posle izlaganja suncu. Napade
mogu provocirati i visoka temperatura, malnutricija, sulfonamidi, stres.
Klinička
slika
Najveći broj pacijenata sa ovim poremećajem
je asimptomatski. Kod obolelih kod kojih se javljaju simptomi u vidu epizoda
pogoršanja sa neurološkim i dermatološkim manifestacijama. Epizode traju 1-4
nedelje, a zatim spontano nastaje remisija. U većine bolesnika se prvo javljaju
kožne manifestacije.
Kožne promene: javlja se fotosenzitivnost, koža brzo crveni
na suncu, a dalje ekspozicije dovode do ljuskavih, dobro ograničenih promena
koje nekada prelaze u hronični ekcem i ogrubelu, suvu kožu. Najčešće se promene
javljaju na čelu, obrazima, periorbitalnom predelu, dorzalnim stranama šaka i
drugim delovima koji su izloženi suncu. Promene mogu podsećati na lupus
eritematozus. Nakon povlačenja ostaju hipopigmentacije i/ili hiperpigmentacije.
Centralni nervni sistem: ataksija, spastičnost, poremećen
motorni razvoj, tremor su najčešće prisutni. Mogu se javiti i glavobolje i
hipotonija. Simptome mogu da prate i
anksioznost, emiocionalna labilnost, promene raspoloženja.
Očne manifestacije: diplopia
(duplo viđenje), nistagmus (podrhtavanje očnih jabučica), fotofobija (pojačana
osetljivost na svetlost) i strabizam (skretanje oka).
Pre ili u toku napada se mogu javiti prolivi, gingivitis,
stomatitis i glositis.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke
slike, laboratorijskih analiza, pregleda mokraće (povećan nivo amino kiselina),
biopsije kože, nekada i biopsije jejunuma, patohistoloških nalaza.
Lečenje
Da bi se nadoknadio gubitak
aminokiselina neophodna je visokoproteinska ishrana, što prevenira nastanak
simptoma i napade. Potrebna je zaštita od sunca, odevanjem adekvante odeće i
korišćenjem zaštitnih faktora naročito kod simpomatskih bolesnika.