Virus hepatitisa C (HCV) pripada RNK virusima, familija Flaviviridae. Genom čini jednostruka RNK a omotač proteini, veličine je 35-50 nm. Pokazuje hipervarijabilnost regija genoma i do sada je opisano 12 genotipova. Osetljiv je na rastvarače i UV zračenje.
Put prenošenja
Rezervoar infekcije je čovek, a najčešći put prenošenja je parenteralni, putem krvi i krvnih preparata. Ugrožene su grupe stanovništva sa rizičnim ponašanjem kao što su intravenozni narkomani, homoseksualci i promiskuitetne osobe. Moguće je HCV infekciju preneti i vertikalnom transmisijom sa majke na dete, a ne može se isključiti ni horizontalna, interfamilijarna ne seksualna transmisija infekcije putem kontakta ili fekooralna, mada je ona zanemarljiva.
Patološki (medicinski) značaj
Klinička slika HCV infekcije je identična sa kliničkom slikom HBV infekcije. Inkubacija iznosi od 30-180 dana. Klinička slika prolazi kroz tri faze: preikterusna, ikterusna i rekonvalescentna. Preikterusna faza nastaje nakon inkubacionog perioda i javljaju se sledeći simptomi u vidu malaksalosti, brzog zamaranja, glavobolje, osećaja težine u stomaku, muka, nagonom na povraćanje, povraćanje, slabim apetitom, bolom pod desnim rebarnim lukom i učestalim vodenastim stolicama, povišena temperatura koja može biti niskih ili visokih vrednosti do 40, glavobolja, bolovi u mišićima i sitnim zglobovima ručja i nožja, kataralne promene na gornjim partijama respiratornog trakta, vrtoglavica, neraspoloženje, smanjena koncentracija. Jetra je uvećana za 1-3 cm ispod desnog rebarnog luka. Slezina je ređe uvećana. Krajem ove faze koja traje od 7 do 10 dana dolazi do promene boje urina, koji je tamno prebojen i ima „boju piva". Ikterusna faza se odlikuje pojavom ikterusa. Ikterus se javlja najpre na sluzokožama, a potom i na koži. Urin je tamno prebojen - ima boju „tamnog piva", a stolica je bledo kolorisana. U ovoj fazi dolazi do smirivanja tegoba iz preikterusne faze i može se reći da je bolesnik više žut nego bolestan. Hepatomegalija (uvećanje jetre) je i dalje prisutna. Ova faza bolesti se održava od 10 -15 dana. Rekonvalescentna faza se karakteriše odsustvom subjektivnih tegoba, klinički nalaz je uredan, ali su prisutne patološke vrednosti u testovima funkcionalnog ispitivanja jetre. Rekonvalenscencija može trajati od nekoliko nedelja do 6 meseci.
Međutim, znatno je veći broj anikterusnih i asimptomatskih oblika bolesti i retko se javlja tipičan ikterusni oblik bolesti. Iz tih razloga i zbog pojave hroničnih bolesti jetre u više od 70% inficiranih HCV infekcija nosi naziv „tihi ubica". Često bolesnici nisu svesni bolesti i tek na rutinskim kontrolnim pregledima otkriva se oštećenje jetre. Hronična HCV infekcija pokazuje tendenciju prelaska u cirozu jetre i hepatocelularni karcinom jetre.
Dijagnoza
HCV se ne kultiviše. Radi se detekcija RNK PCR metodom u serumu ispitivane osobe, ELISA testom i RIBA testom radi eliminacije lažno pozitivnih ELISA testova.
Lečenje
Terapija akutne HCV infekcije podrazumeva higijensko-dijetetski režim života, mirovanja i dijetu. Međutim hronična HCV infekcija se leči Pegilovanim alfa 2 rekombinatnim interferonom u kombinaciji sa Ribavirinom tokom 6-12 meseci.