Potpuna neprohodnost lumena
larinksa posledica je postojanja vezivne
opne između zidova larinksa. Najčešće se sreće subglotično. Izuzetno je
retka i otkriva se na autopsiji jer je praktično inkopatibilna sa
životom. Odmah po rođenju, dete pravi snažne disajne pokrete, ali bez
plača i krika. Brzo nastaju cijanoza (
modrilo) i egzitus. Najhitinije
se rade direktoskopija larinksa i bronhoskopom se perforira vezivna
opna ili se radi traheotomija. Zatim slede mere intezivne oksigenacije
i reanimacije.
Membranae laryngis
Membrana nastaje usled nedovoljnog razdvajanja
glasnica. To je vezivna opna prekrivena epitelom, tanka i prozirna, ružičaste boje. Lokalizuje se u 75% slučajeva između glasnica, zahvatajući prednju trećinu ili polovinu obeju glasnica. Pozadi se membrana završava konkavno. Pokretljivost glasnica je očuvana.
Male membrane su asimptomatske. Kod većih se pojavljauju promuklost i dispneja (
otežano disanje), pa se one otkrivaju odmah po rođenju.
Dijagnoza se postavlja direktoskopijom, bronhoskopijom i laringoskopijom.
Lečenje je hirurško. Prognoza je dobra.
Ovaj redak kongenitalni poremećaj larinksa nastaje usled nepravilnosti razvoja krikoidne hrskavice.
Karakteriše se
otežanim inspirijumom (
udahom) i ekspirijumom (izdahom). Dijagnoza se postavlja direktoskopijom.
Lečenje podrazumeva traheotomiju. Kod manje izraženih slučajeva se hirurška intervencija može odložiti. Rezultati operacija nisu uvek povoljni, pa nekada ostaje trajno nošenje trahealne kanile.
Kongenitalni hemangiom (haemangioma subglotticum)
Kongenitalni subglotični hemangiom larinksa je redak, ali je vrlo značajna za diferencijalnu dijagnozu stridora u neonatalnom periodu. On može usloviti izraženo
krvarenje prilikom endoskopskih intervencija.
Neophodno je izvršiti katerizaciju ili lasersku evaporaciju hemangioma. U nekim slučajevima je potrebna traheotomija.