Upala prostate česta je bolest koja bar jednom u životu pogađa 10 - 15%
muškaraca. Simptomi su u najblažem obliku neugodni, a obično se javlja
jaka bol.
Prostata je žlezda koja je deo muškog polnog sistema. Smeštena je ispod
mokraćne bešike, a ispred rektuma, završnog dela debelog crijeva. Teška
je 15 - 25 grama, oblika i veličine kestena. Prostata okružuje mokraćnu
cev koja vodi mokraću od mokraćne bešike do vrha penisa. Građena je
uglavnom od mišićnog i žlezdanog tkiva, a glavna joj je funkcija
proizvodnja tečnosti koja je sastavni deo sperme. Tokom orgazma
stezanje mišića istiskuje tečnost iz prostate u mokraćnu cev.
Uzrok nastanka
Više je potencijalnih uzroka upale prostate, a nekad je više
faktora odgovornih za nastanak upale. Najčešći uzroci su: bakterijska infekcija
(najčešće crevne bakterije, Proteus, Stafilococcus), autoimuna bolest,
neuromišićne ili mehaničke povrede.
Ređi uzroci mogu biti: poremećaj metabolizma mokraćne kiseline (giht), kamenci
u prostati, suženja mokraćne cevi, tumori, benigna hiperplazija prostate,
alergija na hranu
infekcija gljivicama, infekcija virusima.
Određena stanja ili medicinski zahvati povećavaju rizik za
ovu bolest, npr. postavljanje instrumenata ili katetera u mokraćnu cev, analni
seks, abnormalnosti mokraćnog sistema, infekcije mokraćnog sistema, povećana
prostata, poremećaji mokrenja, stres, smanjena izloženost suncu, nekontrolisana
seksualna aktivnost, učestala masturbacija, povreda mokraćnog sistema, fiksiran
položaj tela (pri dugotrajnom jahanju), prekomerno konzumiranje alkohola,
dugotrajno uzdržavanje od mokrenja.
Klinička slika
Simptomi upale prostate nisu specifični isključivo za ovu
bolest pa mogu ličiti na simptome drugih bolesti genitourinarnog sistema.
Simptoma ponekad uopšte i nema, a ponekad su tako izraženi i nagli da pacijenti
često traže hitnu pomoć.
Akutna upala prostate: simptomi nastaju naglo. Mogu se
javiti
bolovi u predelu ispod i iza polnog organa, bolovi u donjem delu trbuha
i leđa,
otežano mokrenje, učestalo mokrenje manjih količina mokraće, učestalo
mokrenje noću, gnojan ili krvav iscedak iz mokraćne cevi, umor, povišena
temperatura. Ako postoji otok prostate može, može da ometa oticanje mokraće pa
nastaje njen zastoj (retencija urina) i nakupljanje u mokraćnom bešici.
Prostata je gotovo uvek
povećana.
Hronična upala prostate: naziv "hronična" označava dugotrajan tok
infekcije i obično se upotrebljava za bolesti koje traju duže od tri nedelje.
Hronična infekcija se može razviti iz akutne ili bolest od početka ima hroničan
tok. Kod ovog se oblika javljaju umereni bolovi ispod i iza penisa, u donjem
delu leđa, blaži poremećaji mokrenja u vidu otežanog mokrenja malih količina
mokraće, oskudan krvav ili gnojan iscedak iz mokraćne cevi. Može se javiti umor,
peckanje, bolna ejakulacija pa čak i impotencija. Prostata može biti povećana
ili smanjena i tvrda. Nije retkost da je jedini simptom hronične upale prostate
ponavljanje infekcija mokraćne bešika.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu pregleda pacijenta
(digitorektalnim pregledom digitus, lat. = prst; rectum, lat. = završni deo
debelog creva, rektum) i
laboratorijskih analiza. Urinokulturom i pregledom sekreta prostate
identifikuju se uzročnici.
Lečenje
Lečenje akutnog oblika podrazumeva mirovanje u postelji,
suzbijanje temperature i unošenje dovoljno tečnosti (zbog pojačanog gubitka
usled visoke temperature). Pored simptomatske terapije primenjuje se i
antibiotska terapija prema utvrđenom uzročniku. Lečenje mora da se izvodi u
trajanju od mesec dana. U protivnom može doći do nastanka hroničnog
prostatitisa.
Lečenje hroničnog prostatitisa predstavlja problem zbog
toga što u hronično zapaljeno tkivo prostate antibiotici teško prodiru. Pre
svega treba identifikovati uzročnike zapaljenja, što takođe može biti problem s
obzirom da oni mogu biti "sakriveni" duboko u tkivu prostate. Ponekad
pregled mokraće ne pomaže. Negativna urinokultura ne znači da infekcije
prostate nema. Zato se moraju preduzeti specifične dijagnostičke metode i
laboratorijske analize. Izbor antibiotika će zavisiti međutim ne samo od
osetljivosti uzročnika već se mora birati i prema sposobnosti prodiranja u
tkivo prostate. Pored toga lečenje se mora sprovoditi dovoljno dugo i do tri
meseca.
Lečenje nebakterijskog
prostatitisa može predstavljati problem. Higijensko dijetetski režim može biti
od koristi pa u tom smislu treba izbegavati hranu, piće i aktivnosti koje
pojačavaju tegobe (npr. kafa, alkohol, začini itd.)