Tradicionalno je transseksualizam smatran potpuno
psihološkim fenomenom. Međutim, istraživanjem mozga transseksualaca koji su
promenili pol iz muškog u ženski otkriveno je kako polna diferencijacija jednog
dela mozga (jezgra u stria terminalis) odgovara ženskom polu. Ovaj nalaz
podupire teoriju po kojoj je transseksualnost tzv. interseksualni (međupolni)
poremećaj, gde polni razvoj (diferencijacija) mozga nije u saglasnosti sa
hromozomskim i gonadnim polom. Zaključak trenutnih istraživanja jeste da je
uzrok transseksualnosti i poremećaja polnog razvoja (polna disforija;
dysphoria) nije poznat. Nema dokaza kojima bi se transseksualnost objasnila
varijacijom hromozomskog uzorka ili abnormalnostima polnih žlezda, polnih
organa, hormonskim poremećajima.
Klinička slika
Transseksualnost treba razlikovati od homoseksualnosti:
homoseksualce seksualno privlače osobe istog pola, transseksualci osećaju kako
im je funkcionisanje njihovih polnih organa strano, čudno, neprihvatljivo, i
žele da promene pol.
Odrasli transseksualci se često prisećaju kako je njihov poremećaj (disforija)
započeo rano u životu, mnogo pre puberteta. Deca sa problemima polne
diferencijacije često se upućuju psihologu ili psihijatru. Ne postoji dovoljno
dokaza o tome da li će sva deca koja se ponašaju u suprotnosti sa svojim polom
kasnije u životu postati transseksualci. Prema mišljenju stručnjaka, ako se
njihov polni identitet ne promeni tokom dužeg posmatranja, takva se deca mogu
poštedeti muke razvoja suprotnih polnih osobina u pubertetu. Depo oblici
antagonista/agonista GnRH (gonadotropin-releasing hormone), hormona hipofize koji
oslobađa polne hormone iz polnih žlezda, mogu se koristiti kod pojave jasnih
znakova polnog sazrevanja kako bi se odložio pubertetski razvoj seksualnih
karakteristika do dana kad će se moći da donese odgovornu odluku o budućem
polu. Manje idealan lek je medroksiprogesteron acetat ili, kod dečaka,
ciproteron acetat.
Dijagnoza
Početna procena transseksualne osobe bazira se na psihodijagnostičkim
instrumentima i sprovode je psiholog i/ili psihijatar. Dva dijagnostička
klasifikacijska sistema, DSM-IV i ICD, imaju dijagnostičke smernice za
transseksualnost i povezane poremećaje polne diferencijacije. Važno je tačno
dijagnostikovati o kakvom se poremećaju polnog identiteta radi, i proveriti
postoji li uz poremećaj polnog razvoja i eventualni psihijatrijski poremećaj
koji bi zahtevao psihijatrijsko lečenje.
Lečenje
1
.
Test stvarnog života
Nakon početka hormonske terapije, ili čak i ranije, treba početi ˝test stvarnog
života˝. To je period života kao osoba suprotnog pola. ˝Test stvarnog života˝
dozvoljava osobi i lekarima da prate iskustva sa novim polnim statusom i
odgovor na reakciju drugih osoba. Bez ovog testiranja stvarnosti transseksualna
osoba poznaje jedino svoja lična uverenja i fantazije o pripadnosti drugom
polu. Uverenja i maštanja mogu biti nerealna i mogu da dovedu do nerealnih
očekivanja o čarobnom životu u novom polu. Testiranje stvarnosti se najpre
treba odigrati u privatnom životu, među bliskim osobama, a kasnije u javnosti.
Preporučuje se godinu dana života kao osoba suprotnog pola pre trajne hirurške
promene pola.
2.Hormonska promena pola
Dva su cilja hormonske terapije:
- da se ublaže hormonski uslovljene sekundarne polne karakterustike u najvećoj
mogućoj meri. Njihova potpuna eliminacija je retka. Na primer, kod prelaza iz
muškog u ženski pol uticaj androgena na koštani sistem, kao što je veća visina
muškaraca nego žena, veličina i oblik ruku, stopala, vilice i karlice, ne može
se ukloniti. Isto tako se androgenskom terapijom ne može promeniti relativno
niži rast i šira konfiguracija kukova kod prelaza ženskog u muški pol.
- podsticaj nastanka sekundarnih seksualnih karakteristika novog pola. Kod
prelaska iz muškog u ženski pol osnovno je ukloniti mušku dlakavost,
podstaći rast dojki i žensku raspodelu masnog tkiva u organizmu. Kod prelaska
iz ženskog u muški pol cilj hormonskog lečenja je podstaći razvoj muških
sekundarnih polnih osobina (virilizacija) uključujući muški dlakavost, muški
oblik tela i zaustavljanje menstruacije.
3.Hirurška promena pola
Promena iz muškog u ženski pol - hirurški se oblikuje nova vagina
(neovagina), obično koristeći kožu penisa kao sluznicu vagine i kožu testisa za
velike usne. Ako razvoj dojki ne zadovoljava pacijentove estetske kriterijume
one se mogu hirurški uvećati.
Promena iz ženskog u muški pol - dojke, materica i jajnici se hirurški
odstranjuju. U retkim slučajevima povećani klitoris služi kao penis. U ostalim
se slučajevima obavlja tzv. medioplastika. Ovom tehnikom se produžuje mokraćna
cev koristeći prednji vaginalni režanj kako bi došla do vrha glavića penisa.
Klitoris se delimično otpušta i rasteže rasecanjem prednje chordae. Mošnice se
oblikuju od velikih usana. Slobodni režnjevi uzeti sa ruku ili nogu mogu se
iskoristiti za oblikovanje novog penisa (neofalus).