Uzročnik SARS-a je coronavirus (SARS-CoV). Prirodni
rezervoar virusa je nepoznat. Uz čoveka, moguća je i živina. Bolest se prenosi
kapljično, aerosolom i kontaktom. Zna se da coronavirusi izvan domaćina mogu
preživeti do 3h ,pa je moguć prenos bolesti dodirom predmeta koji su zagađeni
infektivnim česticama nastalim kijanjem ili kašljanjem. Ulazno mesto je
sluzokoža gornjeg dela disajnog sistema i usta, ili konjunktiva oka. Kako se
virusna RNK može dokazati u stolici nekih obolelih nisu isključeni i drugi
načini transmisije bolesti. Prema tome ne može se isključiti mogućnost širenja
bolesti preko asimptomatskih osoba.
Klinička
slika
Posle inkubacionog
perioda u trajanju od 2-7 dana, bolest se manifestuje u formi sličnoj influenci
(grip), sa groznicom (povišenje telesne temperature iznad 38°C), glavoboljom, kijanjem i kašljanjem i bolovima
u mišićima. Osim toga u nekim slučajevima može doći do osipa po koži i pojave
proliva. U daljem toku dolazi do pojave smetnji u disanju (kratak dah ili
asmatični napadi) a oboleli razvija promene na plućima koje postaju vidljive na
radiografskim snimcima a koje se ne razlikuju od promena kod drugih oblika upale
pluća. Kliničko stanje obolelog se pogoršava veoma brzo, unutar pet dana od
pojave prvih simptoma, dovodeći do respiratorne slabosti, koja u pojedinim
slučajevima može dovesti i do smrtnog ishoda. U svakom
slučaju na ovo oboljenje treba posumnjati ukoliko je postojao kontakt sa osobom
koja je već obolela od SARS-a, ili ukoliko osoba dolazi iz mesta u kojima je
dokumentovana prisutnost ovog obolenja (Kina, Hong Kong,
Indonezija, Filipini). Zasnovano na analizi podataka iz Kanade, Kine, Hong Konga, Singapura,
Vijetnama i SAD letalitet od SARS se procenjuje u rasponu od 0% do više
od 50%
zavisno od starosti inficiranih, sa ukupnim letalitetom procenjenim na
oko 11%.
Češće umiranje je bilo udruženo sa muškim polom i istovremenim
prisustvom
drugih oboljenja u različitim studijama.
Dijagnoza
Za
kliničare dijagnoza je proces od početnog posmatranja do potvrde ili
isključivanja SARS-a i obično je praćena skupljanjem informacija iz različitih
izvora koji uključuju sledeće: anamnezu, klinički pregled, bolničko
praćenje, radiološka
ispitivanja, hematološka
ispitivanja, biohemijska
ispitivanja, mikrobiološka
i virusološka ispitivanja, odgovor na terapiju, epidemiološku
anamnezu dobijenu od pojedinca, zdravstvene ustanove ili populacije.
Lečenje
Ne
postoji još specifično lečenje ovog oboljenja. Oboleli su lečeni ribavirinom
(virostatski lek), antibioticima širokog spektra i kortizonskim lekovima.