Tamponada srca nastaje kao posledica nagomilovanja tečnosti ili vazduha
u perikardnom prostoru, pri čemu dolazi do povećanja intraperikardnog
pritiska koji ograničava dijastolno punjenje sa redukcijom udarnih
volumena i padom minutnog volumena. Tamponada je urgentno patološko
stanje koje iziskuje promptnu dijagnostiku i terapiju.
Uzrok nastanka
Do tamponade mogu dovesti svi
napred pomenuti uzročnici perikarditisa, ali su najčešće posredi maligno
oboljenje, idiopatski perikarditis, uremija, akutni infarkt miokarda i
traumatska povreda.
Klinička slika
Nakupljanje tečnosti u
perikardnoj šupljini može biti sporo i brzo. Porast pritiska u perikardu zavisi
od brzine nakupljanja tečnosti, od distenzibilnosti parijetalnog perikarda i
apsolutne količine tečnosti. Tako i mala količina tečnosti ako se brzo nakuplja
može izazvati tamponadu. Glavni simptom tamponade je
bol
u grudima i jaka dispneja (
otežano disanje) kojoj se pridružuje malaksalost.
Pri nakupljanju veće količine tečnosti može nastati jaka dispneja zbog pritiska
na pluća, disfagije (
otežano gutanje) pritiska na jednjak,
kašlja zbog pritiska
na bronh i traheju, i nagona na povraćanje zbog pritiska na abdominalne organe.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze,
kliničkog nalaza (snižen krvni pritisak, nabreklost vena na vratu, ubrzan rad
srca, paradoksalni puls). Rendgenografija srca - u akutnoj tamponadi srce može
biti normalne veličine, a u hroničnoj je srčana silueta proširena. Vrlo korisna
dijagnostičke metode jsu i ultrazvuk i kateterizacija srca.
Lečenje
Dva su postupka najvažnija u
tamponadi perikarda: prvo, otklanjanje perikardne tečnosti, i drugo,
hemodinamska potpora.
Prvo se postiže perkutanom
perikardiocentezom pomoću specijalne igle, što se radi u bolnici, a drugo intravenskim
davanjem tečnosti (fiziološkoih rastvora) da bi se održao pritisak punjenja uz
aplikaciju inotropnih amina (dopamin, norepinefrin) koji mogu da poprave udarni
volumen. Kada bolesnik prebrodi krizu traga se za uzročnicima tamponade.