Astma je hronični inflamacijski proces u disajnim putevima koja se
manifestuje
otežanim disanjem, zviždanjem u grudima i kašljem. Najteži
klinički oblik astme jeste akutni teški napad (status asthmaticus) u
kome je bolesnik životno ugrožen.
Klinička slika
Astma se manifestuje nedostatkom
vazduha (dispneja), zviždanjem u grudima (vizing) i kašljem. Napad
gušenja može
da progredira u akutni teški napad i zbog toga je značajno prepoznati preteći
teški napad, kako bi se blagovremenom energičnom terapijom prekinula kriza
gušenja. Bolesnik ne može da izgovori rečenicu u jednom dahu, respiratorna
frekvenca je veća od 28/minuti, nastaje cijanoza (
modrilo), znaci zamora
disajnih mišića, tahikardija (ubrzan rad srca preko 110/minuti), sistolni
paradoks - pad sistolnog pritiska u inspirijumu preko 10 mmHg.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke
slike i objektivnog pregleda (tiha pluća, respiratorna frekvenca, tahikardija).
Lečenje
Kod akutnog teškog napada astme
cilj lečenja je da se spreči smrtni ishod, otklone teški simptomi, popravi
plućna funkcija do najboljeg mogućeg nivoa i spreči eventualno ponovno
pogoršanje. Daju se kiseonik, zatim visoke doze beta-dva agonista pomoću
aparata za inhalaciju (salbutamol). U početku lečenja teškog napada inhalacije
se ponavljaju na 30 minuta. Sistemski kortikosteroidi su neophodni za lečenje
teške astme. Teški napad zahteva brižljivo praćenje vitalnih znakova i stanja
opstrukcije. Mehanička ventilacija neophodna je kad sve metode lečenja ostaju
bez uspeha. To je jedini način da se spreči mogući letalni ishod.