Skolioza

Operacija skolioze kicme na neurohirurguji na vma beograd. Nasa kcerka ima 15, 5 godina i oboljela je od cerebralne paralize. Naglo je izrasla a misicna muskulatura nije pratila rast. Od 6 godine nosila je midere za odrzavanje kicme do 2009. Godine (zapamtite ovu godinu zbog daljeg teksta) kada se vise nije mogao izraditi adekvatan mider. Dan 23. 02. 2009. Godine otisli smo na ortopedsku kliniku „banjica“ kod doktora poleksica na pregled. Pregled su izvrsili dr. Poleksic i dr. Lalosevic. Konstatacija je bila da u principu ne rade sjedece skolioze odnosno da ne rade operaciju na djeci koja ne mogu da hodaju, ali su nam rekli da sacekamo da dobije prvi mjesecni ciklus i godinu i po poslije toga da dodjemo na pregled i da se vidi sta se moze uraditi. Nakon kosultacija sa dr. Milinkovicem u avgustu 2011. Godine uradjen je predracun za eventualnu operaciju u iznosu od 11. 500 eura i isti je fond zdravstva crne gore uplatio na racun ok „banjica“. Dana 10. 10. 2011. Godine primljeni smo na bolnicko lijecenje. Za tri dana boravka uradjene su lab. Analize i snimanje kicme pod opterecenjem. Za ova tri dana niko od doktora nije dosao da pregleda dijete i porazgovara sa njim, jer da su to uradili vidjeli bi da je mentalno ocuvana i da ima odlicnu verbalnu komunikaciju (ova konstatacija je poznata svim prijateljima i doktorima koji su bili u kontaktu sa kcerkom) . Prilikom snimanja kicme (11. 10.) dosla je neka „doktorica“ koja se nije udostojila ni da se predstavi, pa smo supruga i ja zakljucili da je vjerovatno neki pedijatar i bez kontakta sa kcerkom napisala da je dijete mentalno retardirano (dragi roditelji koji imate zdravstve probleme sa djecom morate imati ili ako ih nemate morate naci dosta strpljenja, zivaca i snage jer ce te u toku lijecenja djeteta naici na razne osobe koje sebe nazivaju doktorom) . Zao mi je sto ne znamo ime ove „doktorice“ koja je dosta stara i vjerovatno je ucila neku medicinu iz 19. Vijeka, no dosta o njoj. 12. 10. 2011. Godine dr. Milinkovic nam saopstava da se oparacija ne moze uraditi, citiram „sta bi postigli sa tim“, odgovorio sam da smo mi svjesni stanja u kojem se nalazi nase dijete i da smo misljenja da se moze obezbijediti ta barem moze da sjedi bez bolova. Optusteni smo iz bolnice sa otpusnom listom na kojoj pise da ne postoji mogucnost da se uradi operacija. Isti dan odlazimo kod dr. Savic milinka na vma na pregled. Za doktora savica ne bi ni znali da postoji da nije bilo jednog doktora koga je sami bog poslao na zemlju da lijeci djecu a posebno djecu sa posebnim potrebama a to je profesor brdar radivoj koji ordinira na udk u tirsovoj ulici u beogradu. Na pregledu kod dr. Savica primljeni smo sa velikom paznjom i toplinom tako da nijesmo imali osjecaj da smo kod doktora. Nakon pregleda kcerke i pregledanih snimaka (izmjerena je skolioza u lumbalnom dijelu kicme od 115 stepeni) i zdravstvene dokumentacije rekao je da se operacija moze uraditi i to vrlo uspjesno, da ne moze promijeniti njenu osnovnu bolest (cerebralnu paralizu) ali da se moze postici da sjedi i da ce se povecati kapacitet grudnog kosa a samim tim i kvalitet zivota. Tada na vma nije bilo potrebnih implantata i da se mora cekati na nabavku istih. Zamislite ovu ironiju: inplantata nema u ustanovi ciji bi doktori da rade operacije a ima ih u ustanovi gdje doktori nece da rade operacije (strasno i ujedno tuzno) . U februaru 2012. Godine saznali smo da postoji nova vrsta implantata i da se mogu nabaviti preko privatne firme „magna pharma“ u beogradu. Implatate smo obezbijedili preko pomenute firme i bili na programu za operaciju. Dana 04. 08. 2012. Godine operaciju su izveli dr. Savic sa svojim timom i dva doktora iz ceske (izvinjavam se i njima i vama sto ne znamo imena) . Operacija je trajala oko 7 sati a nakon toga su nam doktori saopštili sledece: operacija je uradjena uspjesno i da je kicma dosta korigovana. Konstatovali su sledece: da je operacija urađena prije tri godine (podsjetite se kada smo bili na banjicu kod poleksica sa uvoda ovog pisma 2009. G) ispravili bi kicmu skroz ali da to nije bilo moguce. Mogli su da idu jos agresivnije, sa odstranjivanjem pojedinih rebara, ali s obzirom na njeno opste stanje to nije bilo potrebno. Post operativni tok je prosao bez okakvih komplikacija i 12. Dan poslije operacije kcerka je otustena sa vma na kucno lijecenje sa zakazanom kontrolom za dva mjeseca. Znaci, 16. 08. 2012. Godine, vratili smo se u podgoricu avionom, gdje je kcerka bila u polusjedecem polozaju od 18, 30 do 22, 00 časova kada smo dosli kuci, i sve je proteklo u redu i bez problema. Kcerka nam moze sjedjeti i voziti se u kolicima a da nema vise bolova u kicmi. Za razliku od jedne zdravstvene ustanove koja lici na autobusku stanicu, moja kcerka i supruga kao pratilac boravili su u jednoj zdravstvenoj ustanovi (vma- odjeljenje neohirurgije) gdje, stim sto znate da ste u bolnici, mozete reci da ste kao kod svoje porodice, pocev od doktora, koji nijesu narcisoidni vec saslusaju roditelja sve sto ima da kaze i uvaze njihovo misljenje, preko sanitetskog osoblja na odeljenju koje je povremeno, da se nasalim, pomalo bilo i „dosadno“ oko brige za moju cerku, te terapeuta koji pored strucnog rada imaju i vremena da vas oraspoloze i nasmiju, do admanistrativnih radnika prilikom prijema i otpusta iz bolnice. Sta reci za doktora savića. Kada smo mislili da vise nema izlaza, da smo na kraju puta sa lijecenjem kcerke i da cemo ubuduce samo gledati kako trpi bolove i da ne moze barem izaci napolje na svjez vazduh, pojavio se covjek velikog srca i odagnao nam sve ove mracne oblake, ucinio prvenstveno kcerku srecnom, podario joj srecnije trenutke u zivotu a samim tim i nama kao roditeljima. Doktore veliko hvala i nastavite samo naprijed u vasoj misiji dobrotvora i ne obracajte paznju na pakost i bezobrazluk. Nije jedna zdravstvena ustanova ili doktor bogom dan da se morate lijeciti kod njih. U crnoj gori postoji misljenje da se sva lijecenja u domenu ortopedije mogu samo rješavati na ok „banjica“, ali mislim da ce nas slucaj pomoci roditelima da uvide da ima i na drugom mjestu pomoći. Dana 10. 10. 2012. Godine bili smo na kontrolu kod dr. Savica. Sve je u redu i oporavak tece po planu i bez problema
ovo smo supruga i ja napisali da podijelimo nasa iskustva sa svima vama koji imate isti ili slican problem kod djece. Tahiri musa
tel. +382 67 222 435
podgorica

Ja imam 45 godina i skolioza mi je ustanovljena pre 3 godine kada sam imala nepodnošljive bolove u lumbalnom delu kičme. Posle utvrđene dijagnoze posetila sam kiropraktičara i bolovi su prestali sve do sada. Sada opet kreću i to najviše kada dugo stojim ili nosim teške stvari u rukama. Inače
imam i spondilozu vratnog dela kičme. Da li osim fizikalne medicine postoji još neki lek s obzirom na moje godine.

Imam 32 godine. Imam skoliozu nosenjem midera kao dete nisam uspela da ispravim kicmu sada imam velikih problema i jake bolove molim vas za savet da li postoji mogucnost operacije i da li ima posledica

Dobar start

Vezbe nikako nisu gubljene vremena!!! Moja skolioza je primecena kada sam imala 7 godina na sistemackom pregledu. Isla sam na vezbe u domu zdravlja ali to nije mnogo pomoglo jer ja nisam bila dovoljno zrela da shvatim njihovu svrhu niti sam imala disciplinu da redovno vezbam. Sa 7 godina bilo je 38 stepeni a sa 11 vec 45. Zabranjeno mi je bilo da radim fizicko, sto danas smatram greshkom. Sa 18 god. Sam opet snimala kicmu, i ovaj put nie bilo nikakvih promena - zaustavilo se na 45. Izmedlju 11 i 18 god moj glavni tretman su bile massage, kiropraktici, i vezbanje u teretani. Posle 18 god odlazim u kanadu, gde potpuno ignorishem da imam ikakvih problema sa kicmom, ali redovno se bavim body bildingom kao glavnim oruzjem protiv bolova. Sa 27 god odlazim kod yoga mastera da mi prepishe vezbe koje su opet olakhale bolove. Sada imam 29 god, i zahvalna sam svojoj tvrdoglavosti zbog koje sam odbila i midere i operaciju. Vazne cinjenice: 1. Chiropraktor izlecio migrenu posle jedne seanse (nestala je za 14 god) 2. Body building nece od devojcice uciniti decaka, i nemoguce je da mishici znatno narastu sem ako se ne koriste steroidi. 3. Treba decu sa skoliozom motivisati da se bave sportom radi sporta i zdravnja a ne radi poboljshanja skolioze-to jednostavno ne ulazi u deciju glavu. 4. Ne treba decu opterecivati sa njihovom skoliozom kako to moze dovesti do niskog morala (low self-esteem) i potom to depresije kog nekih -zivot treba voditi kao da nista nije
5. Mnogi koji su se operisali su morali da urade drugu, trecu, pa i petu operaciju
6. Ne postoje nikakvi klinicki dokazani podatci koji garantuju uspeshnost midera -to je jednostavno ideja da mider sprecava pogorshenje - licno bez midera nije doslo do pogoshenja, a da sam ga nosila mozda bih mislila da je zbog njega-nikad se ne moze pouzdano znati
7. Znam nekoliko ljudi koji radu u zdravstvu, i svi su mi rekli da ortopedski hirurzi ne operishu svoju decu od skolioze - mada opet mora biti izuzetaka
na kraju krajeva odluka je vasha ali pre svega vasheg deteta iako mozda mislite da ne zna sta je nabolje za nju