Trovanje krvi (sepsu) izazivaju najčešće mikrobi koji izazivaju gnojenje. Ali
mogu ga izazvati i mikrobi druge vrste, pri čemu obično ne dolazi do burnih
simptoma.
Do trovanja krvi dolazi najčešće posle pobačaja ili posle porođaja ako se ne
održava potrebna čistoća. Trovanje krvi može da nastane isto tako i od
zapaljenja krajnika ili od kvarnih zuba. Konačno trovanje krvi može da nastane
i od čireva ili zapaljenih rana, kao i od svake druge infekcije kod koje se
mikrobi tako brzo množe i tako su otporni da ih organizam ne može da zadrži u
gnojnom žarištu i da ih tu savlada.
Klinička slika
Sepsa je odgovor na infekciju (bakterije ili njihovi otrovi
u cirkulaciji), a za postavljanje dijagnoze su potrebna dva od sledećih merila:
a) temperatura > 38° ili < 36°C,
b) frekvencija srca >90/min.,
c) frekvencija
disanja>20/min.
d) leukociti >12,0, <4,0
U kliničkoj slici na jednoj su strani znaci infekcije, a na drugoj
odgovor organizma. Osnovno yapaljensko žarište može biti u svakom
organskom
sistemu pa će znaci biti različiti. Ako je reč primarno o upali pluća,
javi će
se dispnej (otežano disanje), tahipneja (ubrzano disanje), kašalj,
bolovi u
grudima. Ako je reč o upali bubrega, dominiraju
bolovi u slabinama, groznica, učestalo mokrenje, pečenje pri mokrenju.
Ako je reč o intraabdominalnom upalnom procesu (upala žučne kese, pankreasa,
trbušne maramice, divertikuluma debelog creva), uz opšte znakove javiće se
bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, zatvor, naduvenost.
Primarni upalni proces koji uzrokuje sepsu može biti i na krvnim sudovima
(septički tromboflebitis, endokarditis), nervnom sistemu (gnojni meningitis),
kao i u koži i potkožnom tkivu (furunkuli, karbunkuli, flegmone).
Dijagnoza
Postavlja
na osnovu klinički jasno prisutne infekcije nekog sistema organa.
Laboratorijski su parametri korisniji u praćenju bolesnika i određivanju
terapije nego u samoj dijagnostici sepse. Uvek treba uzeti uzorke za
bakteriološke analize, hemokulture, i to tri do šest uzoraka u razmaku od
petnaest do trideset minuta, a uz to uzeti prema kliničkoj slici, kulturu
mokraće, sputuma, likvora, stolice, bris ždrela, kožnih promena, analne regije;
takođe mogu se I punktati poslati na
bakteriološku analizu (ascites, pleuralni izliv, perikardijalni iziv).
Lečenje
Osnovni cilj u lečenju sepse je eradikacija upalnog žarišta,
bilo samo upotrebom antibiotika ako je reč o nehirurškoj sepsi (npr. meningitis
sa sepsom, pneumonija sa sepsom, pijelonefritis sa sepsom), a ako je reč o
hirurškoj infekciji (npr. empijem holeciste, apsces pankreasa, zagnojena
pseudocista pankreasa, gnojni peritonitis, gnojni salpingitis, empijem pleure
itd.), tad je uz antibiotsku terapiju neophodan i hirurški zahvat. Izbor
antibiotika će zavisiti od uzročnika (gram-pozitivni ili gram-negativni,
aerobni ili anaerobni), kao i o uslovima u kojima je nastala infekcija (kod
kuće ili u bolničkim uslovima,) i stanju bolesnikovih obrambenih mehanizama Uz
hirurški zahvat i antibiotike, u lečenju sepse je bitna i simptomatska
terapija, nadoknada volumena, korekcija elektrolitnog i acido-baznog statusa,
oksigenacija, održavanje cirkulacije i ostalih životnih funkcija.