Nije poznat uzok bolesti. Uočeno je, međutim, da se u 10%
obolelih nalazi kriptorhizam (nespušten testis). Uočeno je da 20-30% bolesnika
s tim malignomom ima oligospermiju ili azospermiju (smanjen broj spermatozoida
u semenoj tečnosti) i pre sprovedene onkološke terapije. Još neki faktori
rizika su- prethodna pojava raka testisa, rak testisa u porodici, zaposleni u
industriji nafte, plina, kože i alkoholnih pića, dugotrajna izloženost
ekstremno niskim i ekstremno visokim temperaturama.
Klinička slika
Najvažniji simptomi su-bezbolno čvorasto otvrdnuće jednog
testisa, difuzno zadebljenje čitavog testisa, bol slabog ili srednjeg
inteziteta unutar skrotuma ili donjeg dela trbuha,
ginekomastija (jednostrana ili obostrana ) prisutna je u 5 % bolesnika. Kod 10
% obolelih simptomatologija je uzrokovana metastatskim promenama ( bol u
lumbalnom području, limfedem donjih ekstremiteta, suv nadražajni kašalj,
neurološki simptomi zahvaćenosti centralnog nervnog sistema).
Nakon
histološke potvrde tumora treba odrediti i stepen proširenosti bolesti:
I stadijum – bolest
ograničena na testis,
II stadijum
– zahvaćeni subdijafragmalni limfni čvorovi,
III stadijum
– zahvaćeni supradijafragmalni limfni čvorovi,
IV stadijum
– postoje hematogene metastaze (pluća, jetra, kosti ).
95% tumora testisa čine tumori germinativnih ćelija, dok 5%
čine tumori gonadalne strome ( tumori Leydigovih i Sertolijevih ćelija,
androblastomi i ginoblastomi ) i limfomi.
Germinativni se tumori dele na seminome i
neseminome. Seminomi se sporo šire isključivo limfnim putem, a
neseminomi se rano počinju širiti hematogeno. Seminomi su najradiosenzitivniji
solidni tumori, a neseminomi su umereno radiosenzitivni.
Dijagnoza
Osnovni pregled je bimanuelna palpacija, a dopunjuje se
ultrazvučnim pregledom skrotalnog područja. Konačna potvrda dijagnoze je
histološka analiza. Neizostavan je i radiološki pregled retroperitonealnih
limfnih čvorova, pluća i medijastinuma i jetre (rendgenografija,CT-skener, i
ultrazvuk ). Takođe se određuju i tumorski serumski markeri pre i nakon
orhidektomije ( AFP, beta- HCG i LDH ).
Lečenje
Po pravilu ne koriste se lekovi, već se bolesni testis uklanja kako bi se izbego recidiv
bolesti. Ako je maligni tumor dijagnostikovan, uklanjaju se i limfne žlezde, jer
je verovatno da je bolest već i njih napala. Zavisno od vrste tumora sprovodi se hemoterapija ili zračenje da bi se
zaustavilo napredovanje bolesti. Uklanjanje
jednog testisa neće izazvati neplodnost ili impotenciju, jer je i samo
jedan testis dovoljan za normalno polno
funkcionisanje. Utešno je da se u intimnom životu ništa ne menja, ali ako su
zbog tumora uklonjene i limfne žlezde može izostati ejakulacija. Zračenje i hemoterapija
mogu umanjiti kvalitet spermatozoida, iako je drugi testis zaštićen za vreme terapije.
Prevencija
Redovni samopregled
testisa - svaki muškarac najmanje jednom mesečno trebao bi sam
pregledati polne organe. Otkrije li neke nepravilnosti, treba se
posavetovati s
lekarom opšte prakse, koji će ga uputiti urologu, a on će ultrazvučnim
pregledom ustanoviti o čemu se radi. Pažnju treba obratiti na veličinu,
konzistenciju i površinu skrotuma.