Humani papiloma virus (HPV), jedan je od glavnih uzroka nastanka ovog
karcinoma. To ne znači da ce svaka žena koja ima HPV oboleti od ovog
oboljenja. Pušenje, rano započinjanje seksualnih odnosa, promiskuitet,
ne korišćenje kondoma takođe su faktori za nastanak oboljenja. Postoji
povećan rizik među ženama koje uzimaju kontraceptivne pilule. Smatra se
da je tako zato što su takve žene polno aktivnije, manje koriste
kondome i češće se podvrgavaju Papa testovima kako bi im lekar propisao
kontraceptivno sredstvo. Žene sa HIV infekcijom ili žene kod kojih je
izvršena transplantacija nekog organa mogu biti izložene većem riziku.
Infekcije genitalnim herpesom ili hronične infekcije hlamidijom (kao
polno prenosivim bolestima), mogu povećati rizik.
Klinička slika
U početku razvijanja
bolesti uglavnom nema specifičnih simptoma. Ukoliko se ipak jave to
su: vaginalni sekret koji može biti svetle boje, ne mnogo gust,
roze ili smeđe boje, pomešan sa krvlju, ili tamne boje i neprijatnog
mirisa. Simptomatologija se može ispoljiti i nenormalnim vaginalnim
krvarenjem, između menstrualnih ciklusa, posle seksualnog odnosa ili
nakon menopauze, zatim gubitak apetita i težine, umor, bol
u karlici, leđima ili nogama.
Dijagnoza
Papa test, koji se izvodi
korišćenjem komadića vate, četkice ili malog drvenog štapića da bi se
sastrugao unutrasnji deo cerviksa, prednja i zadnja spoljašnja strana
kako bi se uzele ćelije za analizu je najpouzdaniji metod otkrivanja
ove bolesti. Postupak uzimanja materijala obično nije bolan i uglavnom
se oseća kao pritisak.
Papa testovi su vrlo efikasni kod otkrivanja prekanceroznih stanja
cerviksa. Njegova efikasnost zavisi od toga koliko često se test izvodi
zato što ponekad jedan Papa test neće pokazati abnormalne ćelije čak i
kada su displazija i tumor prisutni. Ukoliko cerviks izgleda
abnormalno, normalan Papa test nije dovoljan. Ukoliko se pronađu
abnormalne ćelije uzima se uzorak tkiva (biopsija) iz cerviksa.
Lečenje
Lečenje zavisi od vrste,
stadijuma, veličine i oblika tumora, starosnog doba i opšteg
zdravstvenog stanja žene. U najranijem stadijumu, bolest je izlečiva
uklanjanjem ili uništavanjem prekanceroznog i kanceroznog tkiva. Ovo se
može učiniti bez uklanjanja uterusa tako da je žena još uvek sposobna
za rađanje. U težim slučajevima neophodno je uklanjanje uterusa
(histerektomija) se vrši sa ili bez uklanjanja jajnika. Kod bolesti
koja je uznapredovala, može se izvršiti radikalna histerektomija, kod
koje se uklanja uterus i dosta okolnog tkiva, uključujući i lokalne
limfne čvorove. Terapija zračenjem (visoke doze rendgenskih zraka ili
drugih visoko energetskih zraka kako bi se uništile ćelije malignih
tumora) ili hemoterapija (korišćenje lekova kako bi se uništile ćelije
malignih tumora) se koriste za lečenje malignih tumora koji se
prošire ili kada je došlo do recidiva.
Prevencija
Većina žena kod kojih je
otkriven maligni tumor cerviksa nisu praktikovale Papa test ili nisu
nakon jednog abnormalnog Papa testa ništa preduzele. Najveći faktor
rizika je neredovno praćenje Papa testova koji bi trebalo da se radi
jednom godišnje kod polno aktivnih žena i najkasnije od dvadesete
godine života kod onih koje nisu imale seksualni odnos. Nakon bilo
kakvih abnormalnih nalaza treba se podvrgnuti kolposkopiji i biopsiji.
Postoje dva načina da se prevenira tj. spreči cervikalni maligni tumor.
Prvi je da se spreči infekcija sa HPV, drugi da se redovno kontrolišu
Papa testovi koji će otkriti premaligna stanja i HPV. Izbegavanje
polnih odnosa pre fizičke i mentalne zrelosti je takođe jedan od
načina Žene bi trebalo da smanje broj seksualnih partnera,
izbegavaju seksualno promiskuitetne partnere kao i pušenje.
Prezervativi mogu pomoći kod prevencije prenosa HPV. HPV infekcija
uzrokuje genitalne bradavice tzv. kondilome koji mogu biti jedva
vidljivi.