Lecenje Ginekologija Krvni Pritisak Trudnoca Ureaplazma

Moje pitanje lekaru je:

Unesite kod:
Šta je ovo?
Moje ime je:
Moje prezime je:
Moja e-mail adresa je:
Upišite ponovo e-mail adresu:

Psihijatrijske bolesti  (439)

Lekari saradnici

     Dragana Krasić
    ass dr Olivera Žikić
Prikaži:
1 | 2 | 3 | 4 | 5 ... 88 |  Sledeća »

Pitanje iz oblasti Psihijatrijske bolesti | Odgovoreno: 07.01.2009
Odgovorio: Dragana Krasić

Poštovana dr,
Pokušaću da Vam što kraće opišem moj problem. Imam 35.godina, a moji problemi su počeli prije deset godina. Tada sam bila na trećoj godini fakulteta i počela sam da osjećam veliku napetost, neobjašnjive strahove, a javile su mi se i misli o smrti i samoubistvu. Javila sam se neuropsihijatru koja je konstatovala da je riječ o anksioznosti i o prolaznoj adolescentskoj krizi. Koristila sam Tranex nekih mjesec dana(doktorica je smatrala da nije više potrebno), a problemi su nestali s teškom mukom nakon nekih godinu i po dana. Tada to nisam vidjela, međutim smatram da je problem bio vezan uz moj trenutni neuspjeh na fakultetu. Poslije toga sam se dobro osjećala par godina. Završila sam fakultet (ali nisam mogla da nađem posao), imala ozbiljnu vezu sa planovima za brak , da bi se isti problemi opet pojavili. Javila sam se privatno neuropsihijatru i doktorica mi je dijagnostifikovala anksiozno-depresivno reaktivno stanje. Išla sam redovno na kontrole i uzimala Zoloft dvije godine nakon čega sam se osjećala dobro i u dogovoru sa doktoricom prekinula terapiju. Nakon toga sam se zaposlila, nakon 9 mjeseci udala i ostala u drugom stanju i isti problemi opet počinju. Javila sam se opet istoj doktorici, koja je rekla da je depresivno stanje normalno za trudnoću i da će se sve srediti kad se porodim, i nakon četvrtog mjeseca mi uključila leksilijum po potrebi. Bilo je užasno očekivati bebu i razmišljati o samoubistvu. U sebi nisam vidjela ljudsko biće nego samo monstruma. Stanje se poslije poroda pogoršalo, nisam mogla da osjetim nikavu radost ni zbog bebe, osjećala sam ogromnu krivicu i stalno sam razmišljala o samoubistvu. Javila sam se opet istoj doktorici,koja mi je opet uključila zoloft 100 mg i leksilijum 3x1,5. Doktorica je bila jako zauzeta, teško mi je bilo dogovarati termine kod nje. Pored toga, za 5 mjeseci nije bilo nekog vidnog napretka. Takođe sam tražila od nje da mi preporuči psihoterapeuta koji bi mi odgovarao, jer sam htjela da se sa mojim problemima ozbiljnije obračunam. Ona je smatrala da sam ja takva ličnost da mi najbolje odgovaraju lijekovi, a i da niko od doktora nema vremena da se bavi psihoterapijom ni privatno ni u državnoj bolnici. Tada sam našla drugu doktoricu koja mi je promijenila terapiju (F 32-Velafax 185 mg ,Ksalol po potrebi) i preporućila kog.bih.terapeuta. Rekla mi je da smatra da stanje nije toliko strašno ,koliko nisam bila pravilno terapijski zbrinuta i da krenem sa psihoterapijom kada lijekovi počnu djelovati. To je bilo prije 5 mjeseci, već 3 mjeseca idem na psihoterapjiu (ispočetka sedmično, sad mjesečno). Kad je Velafax počeo djelovati, osjećala sam se dobro. Međutim, otprilike prije 2 mjeseca počeli su mi se javljati periodi kad mi se pogorša stanje 5-6 dana i kada se javljaju suicidalne misli, osjećaj besmisla i sl. Doktorica smatra da je to reakcija na psihoterapiju i da nije potrebno povećanje ili mijenjanje terapije. Kroz psihoterapiju sam shvatila da sam veliki perfekcionista, da imam previše izražen osjećaj za pravdu i da dosta stvari trebam mijenjati kod sebe. Sve mi ovo daje nadu za ozdravljenje, međutim kada dođu dani crnih misli to sve pada u vodu. Ponekad stvarno imam osjećaj da mi nestaje i volje snage i da ću pokleknuti. Već dugo vremena se nisam ničemu istinski obradovala, jer uvijek živim u strahu od svojih crnih misli i loših dana i od toga šta će mi oni donijeti. Često nemogu sebe da vidim u budućnosti, jer mislim da će me sve to slomiti i da se uzalud opirem. Da li postoji nada da uz sadašnju terapiju i psihoterapiju svoj problem riješim trajnije,tj. da mi se ove epizode više ne javljaju. Poželila sam se sebe one stare, koja je život udisala punim plućima i sve oko sebe punila pozitivnom energijom. Želim da svom snagom volim svog sina i muža, jer im sada mogu pružiti samo djelić svoje ljubavi od one koja je zarobljena negdje duboko u F 32.
Unaprijed se zahvaljujem.

Postovana,imam duboko razumevanje za Vase probleme i mislim da nema subjektivno jaceg dozivljaja sopstvene muke od tog,ali takodje svako poznaje svoj problem pa mu je shodno tome sopstveni najtezi i najveci.Pacijent koji boluje od maligne bolesti bi se menjao sa Vama, a da li biste Vi sa njim.Razmislite.Kaze se ,kakve su vam misli ,takav vam je zivot.Zivot cete promeniti ako naucite da mislite na drugaciji nacin,da shodno tome osecate.Lako je reci,znam,ali nije tesko ni pokusati,Ne znate dok ne krenete,ne mozete doci do vrha,ako ne zakoracite na prvi stepenik.U tom hodu uvek imate dinamiku,ponekad vam je lakse,ponekad napornije.Znaci periode ciklicnog reagovanja imaju svi,jace ili slabije.Naucite se da drugaciji pristup svom problemu imate.Mislim da je psihoterapija neophodna,i kontrole od strane psihijatra i dalje.Ja radim u Nisu u KC,ukoliko ste u mogucnosti,javite se Srdacno Dr Dragana Krasic

Pitanje iz oblasti Psihijatrijske bolesti | Odgovoreno: 07.01.2009
Odgovorio: Dragana Krasić

Poštovana,
Nedavno sam primetila da u stresnim situacija imam trenutni osećaj gladi i tada unosim hranu različitih ukusa...recimo prvo slatko...odmah posle toga slano...pa kiselo, ne u velikim količinama, ali ukuse mešam.
Molila bih Vas da me posavetujete.
Hvala.

Postovana,kad znate uzrok lako je naci lek.Ako je to prisutno u navedenim situacijama,a sigurno da postoji i objasnjivo poreklo tome,morate raditi na postizanju kontrole unosa u tim trenucima.To je neurotska situacija,frustrirajuceg karaktera koja se resava postizanjem prijatnostu putem jela,koja bi imala simbolicni karakter unistenja primitivnim putem unetog objekta.Depresivno reagovanje iskljucuje unos hrane.Bilo bi pozeljnoda se obratite strucnom licu radi psihoterapijskog sagledavanja Srdacno DrDragana Krasic

Pitanje iz oblasti Psihijatrijske bolesti | Odgovoreno: 07.01.2009
Odgovorio: Dragana Krasić

Imam 46 god. Poslednjih nekoliko godina sam pod strašnim emotivnim stresom (izgubila sam bebu). Postala sam strašno rasejana, mada mi je to i nasledno, da to počinje da mi smeta. Zaboravljam stvari gde stignem, ne mogu da se setim elementarnih činjenica, jednostavno sam pogubljena.
Kako da vratim koncentraciju, umorna sam, ne mogu da spavam, ušla sam u klimaks. Šta mi predlažete?

Postovana,negde ste sami razradili temu ciji je naslov depresivno funkcionisanje.O kakvom depresivnom reagovanju je rec ne mogu suditi na osnovu ovoliko podataka,ali bi strucnjk u Vasem mestu ukoliko biste mu se obratili, Vam pomogo u tome.Mozet, takodje, dobiti odgovarajucu terapiju antidepresivnog karaktera,koja ce sigurno dati dobre rezultate,i bilo dobro ici na psihoterapiju Srdacno Dr Dragana Krasic

Pitanje iz oblasti Psihijatrijske bolesti | Odgovoreno: 07.01.2009
Odgovorio: Dragana Krasić

Pretpostavlam da moja majka pati od paranoje. Ima 67 godina. Ne radi se o staračkoj demenciji, jer simptomi datiraju još dok je bila mnogo mladja. Ona odbija da ode kod psihijatra. Ne znam kako da se ponašam prema njoj i kako da joj pomognem.
Šta da radim?

Postovani,ne znam na osnovu cega sudite o bolesti Vase majke.Mozda ste mislili da dobijete strucni savet o potrebnom leku ili mozda na koji nacin je privoleti i odvesti lekaru.U svakom slucaju neophodan je pregled pacijenta odstrane strucnog lica i potrebno je da ubedite Vasu majku da je to najbolje za nju i sve Srdacno Dr Dragana Krasic

Pitanje iz oblasti Psihijatrijske bolesti | Odgovoreno: 05.01.2009
Odgovorio: Dragana Krasić

Poštovana,
molim Vas odgovorite mi na moje pitanje. Imala sam depresiju pre pet godina, uzimala sam šest meseci lekove, posle toga sam prestala zato što mi je bilo bolje i sad pre par dana sam osetila opet isto jako lupanje srca, gušenje, doktor mi je opet prepisao lek za depresiju.
Molim Vas da li je to kod mene opasno, opet povratak depresije i šta da radim sama da nešto preduzmem..
Hvala pozdrav

Postovana,osim lekova bilo bi pozeljno da se lecite i putem psihoterapije,koja daje dugorocnije rezultate.Ne bojte se,ne mislim da se radi o bolesti koja ima ozbiljniji karakter,ali morate se potruditi i sami.Lekovi donekle resavaju problem,ali ne oslanjajte se samo na njih.Mobilisite zdrave snage koje uvek postoje i krenite u borbu protiv straha i neraspolozenja, Srdacno Dr Dragana Krasic

Prikaži:
1 | 2 | 3 | 4 | 5 ... 88 |  Sledeća »
Na sajtu Biobalans.com izloženi su raznovrsni Preparati za mršavljenje
stetoskop.info/postanite-lekar-saradnik.htm
biobalans.co.yu