Postovana,imam duboko razumevanje za Vase probleme i mislim da nema subjektivno jaceg dozivljaja sopstvene muke od tog,ali takodje svako poznaje svoj problem pa mu je shodno tome sopstveni najtezi i najveci.Pacijent koji boluje od maligne bolesti bi se menjao sa Vama, a da li biste Vi sa njim.Razmislite.Kaze se ,kakve su vam misli ,takav vam je zivot.Zivot cete promeniti ako naucite da mislite na drugaciji nacin,da shodno tome osecate.Lako je reci,znam,ali nije tesko ni pokusati,Ne znate dok ne krenete,ne mozete doci do vrha,ako ne zakoracite na prvi stepenik.U tom hodu uvek imate dinamiku,ponekad vam je lakse,ponekad napornije.Znaci periode ciklicnog reagovanja imaju svi,jace ili slabije.Naucite se da drugaciji pristup svom problemu imate.Mislim da je psihoterapija neophodna,i kontrole od strane psihijatra i dalje.Ja radim u Nisu u KC,ukoliko ste u mogucnosti,javite se Srdacno Dr Dragana Krasic
Postovana,kad znate uzrok lako je naci lek.Ako je to prisutno u navedenim situacijama,a sigurno da postoji i objasnjivo poreklo tome,morate raditi na postizanju kontrole unosa u tim trenucima.To je neurotska situacija,frustrirajuceg karaktera koja se resava postizanjem prijatnostu putem jela,koja bi imala simbolicni karakter unistenja primitivnim putem unetog objekta.Depresivno reagovanje iskljucuje unos hrane.Bilo bi pozeljnoda se obratite strucnom licu radi psihoterapijskog sagledavanja Srdacno DrDragana Krasic
Imam 46 god. Poslednjih nekoliko godina sam pod strašnim emotivnim stresom (izgubila sam bebu). Postala sam strašno rasejana, mada mi je to i nasledno, da to počinje da mi smeta. Zaboravljam stvari gde stignem, ne mogu da se setim elementarnih činjenica, jednostavno sam pogubljena. Kako da vratim koncentraciju, umorna sam, ne mogu da spavam, ušla sam u klimaks. Šta mi predlažete?
Postovana,negde ste sami razradili temu ciji je naslov depresivno funkcionisanje.O kakvom depresivnom reagovanju je rec ne mogu suditi na osnovu ovoliko podataka,ali bi strucnjk u Vasem mestu ukoliko biste mu se obratili, Vam pomogo u tome.Mozet, takodje, dobiti odgovarajucu terapiju antidepresivnog karaktera,koja ce sigurno dati dobre rezultate,i bilo dobro ici na psihoterapiju Srdacno Dr Dragana Krasic
Pretpostavlam da moja majka pati od paranoje. Ima 67 godina. Ne radi se o staračkoj demenciji, jer simptomi datiraju još dok je bila mnogo mladja. Ona odbija da ode kod psihijatra. Ne znam kako da se ponašam prema njoj i kako da joj pomognem. Šta da radim?
Postovani,ne znam na osnovu cega sudite o bolesti Vase majke.Mozda ste mislili da dobijete strucni savet o potrebnom leku ili mozda na koji nacin je privoleti i odvesti lekaru.U svakom slucaju neophodan je pregled pacijenta odstrane strucnog lica i potrebno je da ubedite Vasu majku da je to najbolje za nju i sve Srdacno Dr Dragana Krasic
Poštovana, molim Vas odgovorite mi na moje pitanje. Imala sam depresiju pre pet godina, uzimala sam šest meseci lekove, posle toga sam prestala zato što mi je bilo bolje i sad pre par dana sam osetila opet isto jako lupanje srca, gušenje, doktor mi je opet prepisao lek za depresiju. Molim Vas da li je to kod mene opasno, opet povratak depresije i šta da radim sama da nešto preduzmem.. Hvala pozdrav
Postovana,osim lekova bilo bi pozeljno da se lecite i putem psihoterapije,koja daje dugorocnije rezultate.Ne bojte se,ne mislim da se radi o bolesti koja ima ozbiljniji karakter,ali morate se potruditi i sami.Lekovi donekle resavaju problem,ali ne oslanjajte se samo na njih.Mobilisite zdrave snage koje uvek postoje i krenite u borbu protiv straha i neraspolozenja, Srdacno Dr Dragana Krasic