Preeklampsija
i eklampsija su komplikacije trudnoće. Kod preeklampsije postoji veoma
opasno
povišenje krvnog pritiska, oticanje nogu i ruku, i izlučivanje
belančevina putem mokraće. Ukoliko takvo stanje potraje dolazi do
eklampsije.
Uzrok nastanka
Pored genetske predispozicije, kao mogući etiološki faktori
razmatrani su imunološki poremećaji, analizirana je i uloga različitih
ćelijskih i serumskih supstanici koje deluju na spazam krvnih sudova. U
poslednje vreme se u stručnoj literaturi ističe značaj poremećaja u razvoju
krvnih sudova na nivou materica – posteljica. Siromaštvo, višestruke
trudnoće, oboljenja bubrega, povišen pritisak pre
trudnoće, šećerna bolest,
povećano nakupljanje plodove vode, takođe su neki od faktora koji se vezuju za
preeklampsiju. Pušenje, deficit kalcijuma i gojaznost su predisponirajući
faktori za nastanak hipertenzivne bolesti u trudnoći.
U rizičnu grupu spadaju: žene koje hronično pate
od visokog krvnog pritiska, žene koje su u prethodnoj trudnoći imale preeklampsiju,
žene koje imaju prekomernu telesnu težinu pre trudnoće, žene koje imaju
višeplodnu trudnoću, trudnice ispod 18 i iznad 40 godina, žene koje imaju
policistični sindrom jajnika, dijabetičarke, žene koje pate od lupusa,
reumatskog artritisa ili nekog drugog autoimunog poremećaja.
Klinička slika
Bolest obično nastaje postepeno i može da se nadoveže na već
postojeću nefropatiju. Karakteriše je brz
porast težine trudnice i znatno
povišen krvni pritisak. Količina izlučene mokraće može biti smanjena, a
proteinurija (proteini u mokraći) izražena. Postoje manje ili više izraženi
otoci na nogama, licu i donjim delovima tela.
U razvijenom stadijumu bolesti javljaju se i izrazitiji
simtomi. Trudnica je podnadula, malaksala, oseća se loše. Često se žali na
glavobolju, zujanje u ušima i smetnje u vidu. Može biti nervozna i razdražljiva
Ako joj se u tom stadijumu ne pomogne energičnim lečenjem, mogu se pojaviti
pravi eklamptični napadi.
Dijagnoza
Dijagnoza preeklampsije može biti propraćena zapažanjem bezbolnih otoka
ruku, nogu i/ili lica, uz nenormalan dobitak na težini. Krvni pritisak
pacijentkinje se meri na svakoj kontroli kod ginekologa. Pritisak iznad 140/90,
ili povećanje "gornjeg" za 30 mmHg, a "donjeg" za 15 mmHgm,
predstavlja signal upozorenja. Ukoliko se još u pregledanom urinu nađu
belančevine, a mereno u 24 satnoj mokraći pređu količinu od 0.5 g, onda je
dijagnoza preeklampsije veoma jasna i potvrđena.
Lečenje
Čim se zapazi znatnije povišenje krvnog pritiska (140/90),
praćeno obilnom proteinurijom i otocima, trudnicu treba hospitalizovati.
Osnovni cilj lečenja jeste da se suzbiju izraženi simptomi i omogući nastavak
trudnoće bez tegoba. Ishrana ima veliki značaj. Treba izbaciti so, masti i u
prvo vreme proteine. Svakodnevno treba kontrolisati telesnu težinu, više puta
dnevno krvni pritisak, količinu izlučene mokraće i proteina. Ako je pritisak
veoma visok daju se sedativi, spazmolitici i hipnotici. Kada postoji opasnost
od nastanka eklampsije daju se magnezijum sulfat i glukoza intravenski. I posle
stišavanja napada trudnicu treba redovno kontrolisati sve do porođaja.
Ukoliko i pored preduzetog lečenja ne nastane stišavanje
bolesti, u najtežim slučajevima treba razmišljati o prekidu trudnoće.