Jetra je najčešće
povređivani abdominalni organ, bilo da njena povreda nastaje izolovano ili u sklopu politraume. Povrede jetre mogu biti otvorene (
penetrantne) i zatvorene (
nepentrantne, kontuzione).
Uzrok nastanka
U ratnim uslovima mnogo su češće otvorene povrede, nanesene dejstvom projektila ili eksplozivnim oružjima (bombe, mine, granate), dok su u mirnodopskim uslovima češće zatvorene povrede (automobilski udesi, povrede u industriji i poljoprivredi, pad sa visine). Pored ovih povreda postoje i
spontane rupture jetre (primarni tumori jetre, malarija, toksemija u trudnoći itd).
Klinička slika
Najčešće kliničke manifestacije jetrinih povreda su
bol pod desnim rebarnim lukom, koji se širi u desnu plećku,
palpatorna osetljivost te regije i moguć
razvoj mišićnog defansa. Kod težih povreda jetre, opšte stanje bolesnika je bitno poremećeno zbog
izraženih krvarenja, koja se manifestuju znacima
hemoragičnog šoka (pad krvnog pritiska, ubrzan filiformni puls, smanjena diureza, bolesnik je izrazito bled i malaksao).
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, objektivnog pregleda, laboratorijskih analiza, ultrazvuka, CT-a (kompjuterizovana tomografija).
Lečenje
Najnovija saznanja o evoluciji povreda jetre omogućila su da oko 20-30% povreda jetre, kod odraslih, može biti lečeno konzervativno. Obično se radi o povređenima koji su
hemodinamski stabilni, bez udruženih intraabdominalnih povreda. Ovi bolesnici zahtevaju kontinuirano praćenje vitalnih parametara i odgovarauće lečenje i
negu uz antibiotsku potporu. Kod hemodinamski nestabilnih pacijenata i postojanja sumnje na udružene povrede drugih abdominalnih organa, neophodna je urgentna intervencija. Savremeno hirurško lečenje povreda jetre zasniva se na principu
maksimalne poštednosti koji je, uz brzu kontrole krvarenja, značajno poboljšao rezultate.