Poremećaj ponašanja dece

Poštovani, imam devojčicu od 6 god. Zdrava, pametna, napredna. U vrtiću je hvale vaspitačice kao naročito inteligentnu mnogo zna i želi da nauči. Imamo problem u socijalizaciji koji je očit. Teško se adaptirala na vrtić (ide od 3. God) sada to više nije problem ali adaptacija je tekla vrlo dugo. Od skoro ide na balet i pošto ide drugarica iz vrića sa njom sve je ok ali kad se ona ne pojavi ona ima neki napad panike neželi da ostaje na baletu i izmišlja razne razloge. Ne želim da sa ovim problemom dočekamo polazak u školu (pogotovo što to dete neće ići sa njom u istu školu) kako joj pomoći da se lakše socijalizuje?

Jadni roditelji!

Sestra mog muza zivi u njemackoj. Njen najstariji djecak je imao slicne probleme kakve je opisala tuzna mama. Dijagnostifikovali su mu i hiperaktivnost, itd, da ne duzim puno, iz vrtica je povremeno donosio neki virus koji, kako ona kaze mi nemamo kao uobicajen ovdje, ali je sezonski i napada usi, djeca dobiju temperaturu, itd. Kruzi medju vrtickom i mladjom skolskom djecom. Uglavnom, dugo vremena djete je odlicno razumilo sta mu se govori, samo je ona morala da cucne pored njega i, dobro se sjecam, da ga natjera da ga gleda kad mu govori. Slabo je govorio, fizicki razvijeno i jako dijete. Izgledalo je kao da je tvrdoglav i neposlusan. Niko od teta, ni doktora pa ni mama nisu pretpostavili da dijete ne cuje, vec su to pripisivali kako ko, tete bezobrazluku, dr. Nedostatku paznje, mama je vjerovala da je njeno dijete dobro dijete samo malo drugacije, ali svako dijete je drugacije na svoj nacin, itd. To je trajalo tako nesto vise od 2 god. I onda je jednom prilikom dobio visoku temperaturu i pregledom su otkrili zapaljenje usiju koje se moralo operisati. Prilikom operacije su otklonili veliku kolicinu gnoja i neke tekucine, a to je sve tu stajalo dugo vremena. Danas, on dobro cuje, ima dobru komunikacije sa vrsnjacima, promjenio se odnos sa tetama, uopste, bolje funkcionise manje je grub, jer nije imao osjecaj snage i stiska u rukama, to je jedino ostalo ali manje nego ranije. Njegova majka se sada prisjeca kako je drustvu vrsnjaka kada se igraju stavljao ruke na usi i vristao ili bjezao i mnogih drugih stvari koje su joj postale jasne poslije te operacije. I dijagnoza hiperaktivnost je ukinuta. Nadam se da ce ovo iskustvo nekom koristiti. Pozdrav.

Ja sam djevojka iz grada banja luke i već duži niz godina patim od poremećaja ponašanja. Želim da se izliječim i kročim u budućnost zdrave osobe. Naravno, svaka koliko-toliko uračunjiva osoba želi sebi i svojim bližnjima ono najbolje. Par puta sedmično odlazim na terapije razgovorom i ubijeđena sam da ću sa svojim karakterom uspijeti pobijediti ove psihičke smetnje koje mi je život sa sobom donio. Svakako, izuzetno sam inteligentna i nadarena u svijetu stvaralaštva, književnosti kao i likovne umjetnosti. U tome svemu ostvarujem jako dobre rezultatete i navedene smetnje me ne sputavaju. Ono što je bio cilj moga pisanje jeste: -da poručim svima onima koji u svojoj porodici imaju osobu sa problemom kao ja neka ne brinu baš previše jer vrijeme liječi sve rane, tjelesne, pa i one na bazi duha tj. Duševne i za sve treba imati snage i volje, ma koliko bi to nešto bilo naporno i teško!

Moj sin ima 5 godina uglavnom je tih i miran ume da se zaigra sam. Kada ga nesto pitam ponasa se kao da necuje kao da nezna odgovor a sve zna i nedozvoljava malo glasniju muziku i vristi kada je u drustvu manje dece ili beba. Toliko vristi igovori da se plasi da nemoguda ga smirim. Tako da je jedino resenje da ga odvedem iz te prostorije ali ni to nije dobro jer kada ce se onda navici na drustvo