Polip je tkivna masa koja štrči u lumen creva, može da bude sesilni ili
na peteljci. Priroda im se identifikuje samo histološkim pregledom po
polipektomiji. Polipi se dele na neoplastične i neneoplastične.
Neoplastični polipi (adenomi i
maligni polipi) - prethode oko 5 godina
karcinomu
koji iz njih nastaje. Srednje godine ispoljavanja su 58 - 63. Najčešće se ne ispoljavaju simptomima i
nalaze se slučajno, pri irigografiji ili kolonoskopiji. Okultno (skriveno) ili
manifestno
krvarenje su najčešći načini ispoljavanja, mogu da budu zastupljeni
i
zatvor ili stolica uskog promera,
proliv i nadimanje. Veliki vilozni adenomi
u rektumu ili sigmoidnom kolonu mogu da uzrokuju profuzan sekretorni proliv sa
dehidracijom, poremećajem elektrolita (posebno elektrolita) i metaboličkom
acidozom.
Osnovu dijagnoze čine
kombinacija rektosigmoidoskopije i irigografije sa dvojnim kontrastom i/ili
kolonoskopija.
Lečenje - polipi na peteljci
uklanjaju se endoskopski, omčom za elektrosekciju, i celi šalju na histološki
pregled da bi se utvrdio njihov maligni potencijal. Hirurška polipektomija je
neophodna kada maligni polip nije u celini otklonjen, kada u peteljci sadrži
maligno tkivo ili kada je polip sesilan. Šest do dvanaest meseci po uklanjanju
benignih polipa ponavlja se kolonoskopija, a zatim radi svake dve godine.
Neneoplastični polipi - vrlo su česti, uglavnom multipli, obično ravni, sjajni i manji od 5
mm. U ovu grupu spadaju i inflamatorni, kao i hamartomski polipi (sa viškom
lamine proprije, cističnim žlezdama i obilno vaskularizovani - juvenilni, ili
hiperplazijom lamine muscularis mucosae - Peutz - Jeghersovi polipi).
Porodična adenomatozna polipoza,
PAP-karakteriše se pojavom mnogobrojnih
adenoma u kolonu, hereditarnim poreklom i velikom predispozicijom za razvoj
karcinoma. Broj adenoma varira od 100 do nekoliko hiljada, a javljaju se kao
sesilni ili na peteljci. Simptomi su u vidu blagih abdominalnih bolova, lakših
proliva i oskudnog krvarenja. Pojava grčevitih bolova, izraženo peranalno
krvarenje, gubitak težine i promene u pasaži creva ukazuju na razvoj karcinoma.
Dijagnoza - postavlja se na osnovu
endoskopskog pregleda, polipektomije i histološkog pregleda uklonjenih polipa.
Lečenje - proktokolektomija sa
ileostomom. Endoskopske kontrole su na 3 - 6 meseci i pri tom se odstranjuju
novonastali adenomi.
Peutz - Jeghersov sindrom - karakteriše ga gastrointestinalna polipoza, udružena sa
zeleno - crnom kožnom i sluzokožnom pigmentacijom
(na usnama, prstima, bukalnoj sluznici, perianalnoj koži i familiijarna anamneza.
Polipi su veličine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara.
Lečenje - sastoji se od
transendoskopskog uklanjanja kolonalnih polipa, a kod lokalizacije u tankom
crevu primenjuje se hirurška resekcija.
Juvenilna polipoza kolona - osim u debelom, može se naći i u tankom crevu, ređe u
celom gastrointestinalnim traktom. Pojavljuju se u prvoj deceniji života,
podjednako kod oba pola. Juvenilni polipi su, obično, lokalizovani u rektumu,
na peteljci su i glatke površine. Simptomi su isti kao i kod prethodnih oblika.
Maligna alteracija je veoma retka.
Dijagnoza se postavlja na osnovu
kliničke slike, irigografije i kolonoskopije. Dijagnozu potvrđuje histološka
analiza odstranjenog polipa.
Lečenje se sastoji od
transendoskopske polipektomije.