Autor: ass. dr Anita MitreskiPostavljeno: 02.06.2009
Papiloma virusi su
specifični za određenu vrstu i ne napadaju druge vrste čak ni u laboratorijskim uslovima. Ljudi su jedini poznati rezervoar za
HPV. Papiloma virusi su virusi bez omotača, ikosihedralne simetrije, a
genom je sastavljen od dvovlaknaste kružne DNK sa približno 8000 parova baza.
Spoljašnjost virusnog genoma prekriva mali (L2) i veliki virusni protein (L1). Genom je podeljen u 3 regiona:
rani region (E1-8) čine geni odgovorni za transkripciju, replikaciju i transformaciju plazmida,
kasni region koji kodira mali i veliki kapsidski protein i
kontrolni region
koji reguliše transkripciju i replikaciju virusa.
Virus u organizam prodire kroz male
traume na epitelu kože ili sluzokoža. Za svoju replikaciju zahteva visoko diferentovane ćelije, pa se stoga virusna replikacija dešava u površnim slojevima tkiva. Kod benignih tipova virusa replikacija se odigrava kao ekstrahromozomalna epizomalna ili plazmidska replikacija (stabilna replikacija u bazalnim ćelijama epitela), gde HPV genom postoji kao
kružni epizomalni
DNK odvojen od ćelijskog jedra domaćina, dok je kod potencijalno promalignih tipova replikacija uključena u hromozome jedra same ćelije domaćina, odnosno ovde se virusni DNK integriše u DNK ćelije domaćina.
Jedan domaćin može istovremeno biti inficiran sa više različitih tipova virusa (vegetativni oblik replikacije u površnim slojevima dobro diferentovanih epitelnih ćelija koje generiše progenski virus). Umnožavanje virusa u ovim ćelijama je ograničeno na jedro ćelije domaćina, a inficirane ćelije pokazuju visok stepen jedarne atipije. Većina virusnih gena nije aktivna sve dok inficirani keratinocit na napusti osnovni sloj (trenjem, češanjem).
Promene nastaju
proliferacijom inficiranih keratinocita u bazalnom sloju ka površini epitela, čime se tip replikacije virusa menja iz stabilne u vegetativnu formu. Kod HPV infekcije nema citolize (kao kod
infekcije herpes virusom), već se virusne čestice oslobađaju kao rezultat degeneracije i ljuštenja kože i na taj način inficiraju okolne zdrave ćelije.
Transformišući
protein koji stupa u interakciju sa receptorima za faktore rasta u
ćelijama domaćina
E6
Transformišući
protein, vezuje se za transkripcioni faktor p53, i izaziva
njegovu degradaciju
E7
Transformišući
protein, vezuje se za transkripcioni faktor pRB
E8
?
L1
veliki
kapsidni protein
L2
mali kapsidni
protein
Infekcija se obično javlja kada
ćelije, domaćina budu izložene infektivnom virusu kroz
poljuljanu barijeru, kao što bi se desilo putem seksualnog odnosa, ili posle manjih abrazija kože. Većina infekcija protične aspimptomatski, a prve manifestacije se javljaju 3 nedelje do 8 meseci po infekciji, najčešće posle 3 meseca, mada nekada mogu proći i godine od momenta infekcije do pojave prvih simptoma. Virus može da preživi više meseci i na niskim temperaturama bez, „domaćina“, zbog toga neko sa
plantarnim bradavicama (na nogama) može da prenese virus kada hoda bosonog.