Osobe obolele od raka prostate imaju najbolje izglede preživljavanja
ukoliko se leče operativnim zahvatom, odnosno odstranjivanjem ove
žlezde, poručuju švajcarski stručnjaci sa Ženevskog univerziteta.
Oni su do ovog zaključka došli analizirajući slučajeve 844 Švajcarca
kojima je rak prostate dijagnoziran u ranoj fazi počev od 1989. godine
i čije je stanje kasnije godinama praćeno, izvestio je Rojters.
Ljudi koji dobiju rak prostate u principu imaju nekoliko opcija - prva
je da ne rade ništa što se naziva 'budnim čekanjem', budući da se ova
vrsta raka nekad veoma sporo razvija. Druga mogućnost je terapija
zračenjem, treća hormonska terapija, a četvrta hirurško odstranjivanje
prostate, čije su loše strane da može da dovede do nesposobnosti
zadržavanja mokraće i impotencije.
Švajcarski stručnjaci zaključili su da na kratak rok [do pet godina]
nema bitnih razlika u procentu preživljavanja među obolelima od raka
prostate u zavisnosti od primenjene terapije.
Posle deset godina, međutim, u osetno većem procentu preživljavaju oni
pacijenti kojima je prostata odstranjena, u odnosu na one koji su
lečeni na druge načine. Deset godina od dijagnoze preživi 83 odsto ovih
pacijenata, prema 75 odsto onih koji su lečeni zračenjem, 72 odsto onih
koji nisu imali nikakvu terapiju, 41 odsto pacijenata koji su prošli
hormonsku terapiju i 71 odsto pacijenata koji su lečeni na neke drugi
način.
Zaključak je da je kod lokalizovanog raka prostate, naročito ako su u
pitanju mlađi ljudi i ako tkivo tumora nije jasno izdiferencirano,
najpreporučljivije hirurško rešenje.