Nizak
krvni pritisak se definiše kao vrednost krvnog pritiska koja je niža od
normalno očekivane za pojedinu osobu u određenim uslovima i relativan
je pojam. Vrednosti krvnog pritiska razlikuju se zavisno od aktivnosti,
godina starosti, lekova i zdravstvenog stanja. Veliko je pitanje koliko
nizak treba biti krvni pritisak kako bi se dugotrajno stanje niskog
krvnog pritiska označilo kao bolest - hronična hipotenzija sa
simptomima i/ili smanjenjem kvaliteta života.
Podela i uzrok nastanka
Hipotenzija
definiše se krvnim pritiskom manjim od 100/60 mmHg izmerenim više puta
u
ambulantnim uslovima uz postojanje simptoma
(umor, poremećaj sna,
vrtoglavica, omaglice,
nesvestice, anksioznost ili depresija, osećaj jakog lupanja srca,
znojenje) i
odsutnost drugih bolesti. Osim trajno prisutnog niskog krvnog pritiska
(hronična primarna, idiopatska) kome se ne može otkriti uzrok, postoji
sekundarna hipotenzija uzrokovana različitim bolestima, stanjima i
lekovima, i
akutna stanja s naglim padom krvnog pritiska od kojih su ortostatska
(posturalna) i postprandijalna hipotenzija najučestalije.
Klinička
slika
Trajno nizak krvni pritisak retko je pokazatelj ozbiljnog
zdravstvenog poremećaja, telo se na njega prilagodilo i često ne
uzrokuje
simptome. Problem nastaje kod naglog pada pritiska kada mozak i drugi
vitalni
organi ostaju bez snabdevanja krvlju i nemaju vremena za
prilagođavanje. U tom
slučaju može nastati vrtoglavica, omaglice, slabost tela, poremećaj
vida pa i
kratka
nesvest
(sinkopa).
Primarna
hipotenzija - trajno nizak
krvni pritisak kome se ne može otkriti uzrok naziva se primarna, idiopatska ili
konstitucionalna hipotenzija. Osim naslednih faktora, istraživanja pokazuju
značajan uticaj geografskog područja, ishrane (naročito količine soli u hrani),
telesne mase, vežbanja i stresa na krvni pritisak.
Sekundarna hipotenzija - stanja koja mogu uzrokovati nizak
pritisak su: krvarenje,
infekcije, dehidratacija, različite bolesti srca - infarkt, aritmije,
adrenalna
insuficijencija, trudnoća, produženo odmaranje u krevetu, trovanje,
toksični
šok sindrom, alergijske reakcije, anafilaksija, moždani "udar", šok,
pad
pritiska nakon obavljanja male i/ili velike nužde, strah, Parkinsonova
bolest,
neuropatija, hemodijaliza, opekotine, uznapredovali
dijabetes, oštećenja kičmene moždine. Lekovi
koji mogu uzrokovati hipotenziju: antihipertenzivi, diuretici,
antagonisti kalcijuma, beta
blokatori, antidepresivi, analgetici iz grupe narkotika,
alkohol.
Ortostatska (posturalna) hipotenzija je
nagli pad pritiska nakon zauzimanja stojećeg položaja. Ako je
uzrokovana
bolestima, stanjima i lekovima naziva se sekundarna ortostatska
hipotenzija. Idiopatska
ortostatska hipotenzija postoji kad se ne može utvrditi bolest ili lek
koji bi
je uzrokovao; često je pokazatelj poremećaja funkcije određenih delova
nervnog
sistema.
Postprandijalna hipotenzija - javlja se
kod određenog broja osoba neposredno nakon jela. Češća je kod starijih osoba,
osoba s inače povišenim krvnim pritiskom i onih s određenim poremećajima
autonomnog nervnog sistema. Osobe s ovim stanjem ne smeju uzimati antihipertenzive
pre jela i nakon jela trebaju prileći. Uzimanje određenih lekova pre jela može
pomoći npr. nesteroidni antiinflamatorni lekovi, oktreotid, kofein,
dihidroergotamin. hipotenzija)
Dijagnoza
Prvo treba utvrditi da li je hipotenzija primarna ili sekundarna,
odnosno treba
isključiti bolesti, stanja ili lekove koji dovode do sekundarne
hipotenzije.
Nakon pregleda celog tela potrebno je u više navrata izmeriti krvni
pritisak i
frekvencu srca u ležećem, sedećem i u stojećem položaju. Laboratorijska
testiranja treba ograničiti na glukozu, kompletnu krvnu sliku i
funkciju
bubrega. Nakon toga je preporučljivo obaviti praćenje krvnog pritiska
tokom
svakodnevnih aktivnosti, odnosno njegovo 24-satno merenje.
Lečenje
Lečenje je usmereno ka olakšanju simptoma, nije potrebno ako
nizak krvni pritisak ne uzrokuje simptome niti smanjuje kvalitet života. Mere
lečenja su sledeće: mere u vezi ishrane uključuju povećanje uzimanja soli,
ustajanje iz kreveta treba biti postupno, povećati telesnu aktivnost, kofein,
ako opisane mere ne dovode do zadovoljavajućeg povišenja krvnog pritiska i
olakšanja simptoma preporučuju se
lekovi. Mogući terapijski režim uključuje dihidroergotamin, etilefrin,
amezinium, njihovu kombinaciju ili postupno dodavanje mineralokortikoida.
Lečenje sekundarne hipotenzije zavisi od uzroka.