Uzročnici mukormikoze su
gljivice iz roda Phycomycetes iz grupe Mucorales ili Rhizopus koje se najčešće
nalaze u tlu i trulim biljkama. Čovek se inficira inhalacijom spora. Bolest se
javlja kod osoba sa oslabljenim imunitetom. Stanja kod kojih se može razviti
mukormikoza jesu dijabetes, hronična upotreba kortikosteroida, metabolička
acidoza, transplantacija organa, leukemije/limfomi, terapija deferoxamina i
AIDS.
Klinička slika
Mukormikoza se može javiti u
različitim oblicima: rinocerebralna, plućna, ređe mukormikoza
gastrontestinalnog trakta kože ili bubrega.
Simptomi rinocerebralne
mukormikoze uključuju: akutni sinuzitis, povišenu telesnu temeperaturu, otok i
protruziju očne jabučice, tamno prebojene kruste u nosu sa dreniranjem gnoja,
crvenilo kože iznad zahvaćemog sinusa. Može doći do destrukcije nepca, kosti
lica, septuma nosa kod težih infekcija. Kada infekcija zahvati mozak nastaju
epileptični napadi, paralize i koma.
Kod pulmonarne mukormukoze
nastaju povišena telesna temperatura, kašalj sa iskašljavanjem krvi, otežano
disanje.
Gastrointestinalna mukormikoza
se karakteriše bolom u abdomenu i povraćanjem krvavog sadržaja.
Kod bubrežnog oblika mukormikoze
se javlja bol u slabinama i povišena telesna temperatura.
Kožna mukormikoza se manifestuje
bolnim induracijama (otvrdnjavanje) kože sa centralnim zatamnjenjem.
Moguće komplikacije su
neuropatije, tromboze moždanih i plućnih krvnih sudova, slepilo (kada je
zahvačen optički nerv)
Mortalitet kod mukormikoze je
veoma visok i kreće se 25-80%.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze,
kliničke slike, izolacije uzročnika iz zahvaćenih tkiva, CT-a (skener) ili
NMR-a (nuklearna magnetna rezonanca).
Lečenje
Preporučena terapija je hirurško otlanjanje
nekrotičnog i inficiranog tkiva uz intravensku antigljivičnu terapiju
(amfotericin B).