Ukoliko pođemo od utvrđene, važne, uloge azot monoksida (NO) u održanju
homeostaze vaskularnog tonusa, logično je pretpostaviti da supstancije
koje imaju sposobnost oslobađanja ovog molekula, mogu biti korisne u
pokušaju popravljanja nastale difunkcije endotela. Nitrovazodilatotori
(organski nitrati i natrijum nitroprusid) se u terapiji koronarne
arterijske bolesti i hipertenzije upotrebljavaju više od jednog veka.
Kako deluju organski nitrati?
Organski nitrati deluju direktno na vaskularni
zid, jer posle enzimske denitracije oslobađaju NO, pa se pretpostavilo da bi
mogli protektivno delovati i u prevenciji endotelne disfunkcije. Iako su neki stariji
radovi to zaista i potvrđivali, danas se ne može sa sigurnošću govoriti o
važnijoj ulozi organskih nitrata u terapiji disfunkcije endotela. Verovatno
objašnjenje za ovo leži u činjenici da terapija nitratima uglavnom traje samo
4-6 nedelja, što je ipak kratak period za mogući inhibitorni uticaj na
progresiju ateroskleroze. Drugi lekovi se ipak upotrebljavaju duže vremena, pa
ostaje otvoreno pitanje da li primena organskih nitrata u ovako kratkom vremenu
može odložiti razvoj ateroskleroze i pomoći u tretmanu disfunkcije endotela.
Njihovu upotrebu, osim, toga, prati i pojava neželjenih hemodinamskih efekata i
brz razvoj tolerancije.
Rezultati više eksperimentalnih radova izvedenih
na životinjama pokazuju da se dugo-delujući organski nitrat, pentaeritritol
tetranitrat, izgleda, bar delimično, po farmakološkim osobinama razlikuje od
ostalih predstavnika ove grupe. Za njega je pokazano da osim što ima
antioksidantno svojstvo, kod ljudi dovodi i do vazodilatacije bez pojave
tolerancije i da prevenira endotelnu disfunkciju. Antiaterogeno dejstvo ovog
leka je pokazano i na životinjskim modelima hiperholesterolemije. Iako tačan
vazoprotektivni mehanizam dejstva ovog leka ostaje relativno nejasan, smatra se
da se ovo dejstvo odvija zahvaljujući angažovanju specifičnih odbrambenih
antioksidantnih proteina kakvi su, na primer, hemoksigenaza 1 ili feritin. Za
razliku od njega, izosorbid dinitrat nema sposobnost da na ovakav način zaštiti
endotel od oksidativnih oštećenja. Smatra se da upravo zahvaljujući razvoju
oksidativnog stresa i dolazi do pojave tolerancije na izosorbid dinitrat. Ovo
se, međutim, ne dešava posle primene pentaeritritol tetranitrata. Ostaje da se
u dobro planiranim kliničkim studijama razmotri eventualna terapijska primena
pentaeritritol tetranitrat u popravljanju disfunkcije endotela kod specifičnih
kliničkih stanja.
S-nitrozotioli
Drugu grupu direktnih NO donora čine S-nitrozotioli,
jedinjenja koja nastaju povezivanjem ovog molekula sa tiolnim ili cisteinskim
lancima proteina. Oni su relativno stabilni cirkulišući NO donori, koji
stimulišu vazodilataciju, preveniraju agregaciju trombocita i oštećenja nastala
u ishemiji/reperfuziji. Iako ima dosta rezultata koji pokazuju da ova
jedinjenja, naročito S-nitrozo-albumin, mogu modulisati odgovor vaskularnog
zida na izazvano lokalno oštećenje, njihova rutinska upotreba nije zaživela.
Slična je situacija i sa NONO-atima. U poslednjih nekoliko godina se posebno
razmatrala moguća upoterba S-nitrozotiola u lečenju izolovane sistolne
hipertenzije. Smatra se da je ovaj oblik hipertenzije posledica smanjene
kontraktilnosti mišićnog sloja velikih arterija (arterial stiffness), do koje
dolazi pod uticajem velikog broja faktora rizika (pušenje, dijabetes mellitus,
hiperholesterolemija, starenje).
Koliko su klasični lekovi efikasni?
Upotreba "klasičnih" antihipertenziva
(Ca antagonisti, tiazidni diuretici) u ovoj kliničkoj situacji dovodi do pada i
dijastolnog krvnog pritiska, što rezultira mnogobrojnim neželjenim dejstima i
nezadovoljavajućim kliničkim odgovorom. Neke kliničke studije su pokazale da
lekovi koji selektivno deluju na velike arterije ovde mogu biti od pomoći
(SHEP; Systolic Hypertension in the Elderly.