Uzročnik Marsejske groznice kao i svih "tifusa koji prenose
krpelji" je Rickettia conorii koju kod nas na čoveka obično prenese krpelj psa
Rhipicephalus sanguineus. Ređe, čovek može biti inficiran utrljavanjem zaraženog
sadržaja zdrobljenog krpelja u oči,nosnu sluznicu ili oštećenu kožu.
Mediteranska pegava groznica se javlja na evropskim, afričkim i azijskim
obalama Mediterana i na obalama Crnog mora.
Klinička slika
Nakon uboda
inkubacija traje obično od pet do sedam dana. Pre svega, treba istaći da
najveći broj inficiranih osoba savlada ovu infekciju bez jasnih kliničkih znakova
bolesti (inaparentno),deo oboli sa nejasnim znakovima zarazne bolesti
(atipično), dok manji deo ima izraženu kliničku sliku, koja retko razvija
tipičnu prepoznatljivu formu. Blaži i srednje teški oblik bolesti karakteriše
se primarnim oštećenjem kože u vidu ulceracije na mestu uboda krpelja (primarni
afekt,u literaturi »tache noir«). Povišena telesna temperatura traje od
nekoliko dana do dve nedelje. Trećeg do petog dana bolesti na dlanovima i
tabanima može se pojaviti osip. Ostali simptomi uobičajeni su za većinu
zaraznih bolesti, to su malaksalost, glavobolje i crvenilo konjunktiva.
Oporavak je potpun,a posledice i komplikacije su retke.Smrtnost je manja od 3 %
kod nelečenih bolesnika.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu epidemioloških podataka, anamneze, kliničke
slike i laboratorijskih nalaza, seroloških reakcija (Weil-Felixova reakcija).
Lečenje
U terapiji se primenjuju tetraciklini. U simptomatskoj terapiji pored nadoknade tečnosti i primene vitamina
moguća je aplikacija kortikoida.
Prevencija
bolesti uključuje mnoge postupke, od dezinsekcije ugroženih područja do pasivne
imunizacije eksponiranih. Bitno je istaknuti da krpelj nakon što dospe na
domaćina oko 6 sati traži mesto za hranjenje, 2 sata buši kroz kožu, i potrebno
je najmanje 10 sati da bi ta osoba bila zaražena. Ovo govori da ima vremena za
delovanje pre nego što krpelj nekoga zarazi. Uvlačenjem pantalona u čarape i
majce u pantalone produžavamo put koji krpelj treba da pređe i povećavamo
mogućnost pronalaženja krpelja tokom njegovog kretanja, takođe ukoliko nosimo
odeću svetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja usled boljeg
kontrasta. U prevenciji je važna i inspekcija tela na krpelje nakon povratka iz
endemskih područja. Ukoliko se krpelj ipak učvrstio u koži potrebno ga je što
hitnije odstraniti. Odstranjivanje krpelja ne sme biti nasilno jer postoji
mogućnost da rilce krpelja ostane u koži.