Mastopatija je pojam koji označava istovremeno prisustvo progresivnih i
regresivnih promena u tkivu
dojke, koje u različitoj meri pokazuju
znakove atrofije, hiperplazije i metaplazije različitih tkivnih
komponenti mlečne žlezde, i kojima je u patogenetskom smislu zajedničko
svojstvo njihova hormonska zavisnost. Po pravilu mastopatija se javlja
obostrano i manifestuje različitim strukturnim promenama koje su
individualno specifične. Javlja se tokom celog reprodukcionog perioda,
a pogađa prie svega gornje spoljašnje kvadrante dojki.
Uzrok nastanka
U etiologiji - nastanku mastopatije, najznačajniju ulogu
igra disfunkcija jajnika s kvantitativnom ili sinhronom neravnotežom u
produkciji hormona folikularne faze, odnosno hormona žutog tela s
"estrogenskom dominacijom" kao posledicom. Na taj način nastala
disregulacija cikličnih promena u
mlečnoj žlezdi s premenstruacijskom
hiperemijom, napetošću tkiva i proširenjem mlečnih kanalića, kod pojačane
estrogene stimulacije ili ukoliko izostaje postmenstruacijsko povlačenje
promena vrlo lako prelazi u područje patološkog. Smanjenje tegoba u vreme
menopauze i odsustvo mastopatije, kao i involucija dojki u postmenopauzi,
govori u prilog ovakovom sledu događaja.
Podela
Mastopatija I°: jednostavna mastopatija ili laka
displazija dojke, mastopatija bez proliferacije epitela
Mastopatija II°: jednostavna proliferativna mastopatija
ili srednje teška displazija, mastopatija s proliferacijom epitela, ali bez
ćelijske atipije,
Mastopatija III°: mastopatija s atipičnom
proliferacijom epitela, teška displazija dojke.
U grupi jednostavnih mastopatija (mastopatija I°), najveći
udeo od 70% čine promene tkiva dojke označene kao fibro - cistična mastopatija.
Radi se o dobroćudnim strukturnim promenama tkiva dojke koje se javljaju u dva
oblika: fibroznom (kada su u prvom redu prisutne promene
u smislu umnožavanja vezivnog tkiva između žlezdanih lobulusa ili
intralobularno, sa skleroziranjem i hijalinizacijom strome, kao i atrofijom
acinusa), i fibro - cističnom (osim umnožavanja vezivnog tkiva, unutar
žlezdanog parenhima su prisutne i manje ili veće ciste).
Česta strukturna promena kod mastopatije I° je i
adenoza (sklerozirajuća adenoza, adenomatosis), koja čini ca 9%
dobroćudnih promena tkiva dojke. Kod ove forme dominira hiperplazija epitela
acinusa, malih izvodnih kanalića, kao i mioepitela. Obično izostaje stvaranje
cističnih struktura.
Mastopatija
II° obuhvata osim navedenih promena prisustvo intrakanalikularnog rasta
epitela, koje se javlja fakultativno (ca 20%) kod fibro - cistične mastopatije.
Intraduktalni epitel je zadebljan, često višeslojan ili stvara sliku solidnih
adenoidnih ili papilarnih struktura.
Teška displazija dojke ili mastopatija III° - atipična
proliferirajuća mastopatija označava prisustvo epitelne proliferacije
intraduktalno, intraacinusno ili intrapapilarno, a uz proliferaciju epitela se
nalaze znaci mitoze i ćelijske atipije kao što su polimorfizam i hiperhromazija
ćelijskih jezgara.
Klinička slika
Klinička
slika mastopatija obuhvata
pre svega 3 simptoma:
prisustvo
zadebljanja i čvorića u dojkama (mastopatični "plaque"-ovi), koji se
najčešće nalaze u gornjim spoljašnjim kvadrantima dojke, češće difuznog
rasporeda i obostrano, bolovi u dojkama (mastodynia, mastalgia), koji su
cikličnog karaktera i javljaju se po pravilu pre nastupanja menstrualnog
krvarenja, u drugoj polovini ciklusa, i prestaju s nastupanjem menstrualnog
krvarenja, prisustvo
iscedka iz dojki koji je obično vodenastog ili mlečnog
karaktera, ređe sukrvičav ili smeđkast. U 50 - 60% prisustvo krvi u iscedku
ukazuje na papilomatozne proliferacije unutar mlečnih kanalića.
Dijagnoza
Dijagnoza mastopatije se postavlja na osnovu
pregleda dojki,
ultrazvučnim nalazom i mamografijom, a kod prisustva iscedka galaktografijom i
citološkom analizom. Kod svih sumnjivih nalaza dijagnostiku je potrebno
dopuniti punkcijom ili biopsijom sumnjivih promena, odnosno histološkom
analizom tkivnih promena.
Lečenje
S obzirom na različite forme mastopatije, kao i
različitost subjektivnog doživljaja tegoba, u lečenju mastopatije je potrebna
individualna terapija. Kod jednostavne mastopatije pre svega je cilj ispraviti
"estrogensku dominaciju".
U lečenju se koristi lokalna aplikacija progesteronskih
masti (resorpcija oko 10% od primenjene doze), kao i nadoknada gestagena tokom
II faze ciklusa. U ovu svrhu se može primenjivati i niskodozirana oralna
kontracepcija. Kod formi s produkcijom iscedka, naročito ako je povišen nivo
prolaktina korisno je ordinirati bromocriptin. Slični dobri rezultati opisani
su kod terapije s danazolom, ili antiestrogenom tamoxifenom, pri čemu se mora
obratiti pažnja na česta neželjena dejstva ovih lekova.