Dvadeset prvi vek, po mnogim predviđanjima, doneće, pored ostalih, i
bitne promene u muško-ženskim odnosima koje će se, posebno, odraziti na
polju seksualnosti. Trendovi poslednjih decenija prošlog veka
doživljavaju svoju punu afirmaciju na početku novog milenijuma i
muškarci polako gube svoju, makar i prividnu, poziciju u seksualnom
zadovoljenju. Jedna od tih pozicija je i orgazmička sposobnost koja je,
ukoliko izuzmemo patološke slučajeve, kod muškog pola evidentna, jasna
i nedvosmislena. Kod žena, međtutim, stvari stoje (ili su, bar do sada,
stajale) nešto drugačije. Naime, mnogi istraživači seksualnog ponašanja
pokazali su da se procenat doživijenog orgazma kod žene, koje su u
punoj snazi za rađanje, u seksualnom odnosu kreće od 20 do, najvise, 40
procenata. Ako se ovome doda i problem samog definisanja i priznavanja
orgazma, jer nije mali broj žena koje nisu uvek sigurne da li su ga
imale ili ne (što kod muškarca nije slučaj, pošto je, uobičajeno, on
izjednačen sa ejakulacijom), onda slika seksualnog funkcionisanja
lepšeg pola nije baš ružičasta.
Žene su krenule u ofanzivu
Ali, kao što rekosmo na početku, stvari se menjaju u korist žena, a da li će to, i koliko, pozitivno delovati na suprotni pol, pokazaće vreme. U svakom slučaju, žene su krenule u ofanzivu, ka osvajanju orgazmičkih visina, i to potpomognute sa više strana: psihološke, biološke i, posebno, farmakološke. Ova poslednja je upregla mnoge svetske laboratorije, kako bi proizvela (i prodala) različite preparate za zagarantovano doživljavanje orgazma, pri čemu se uloga muškog partnera svodi, ponekada, na pomoćno sredstvo, a ima slimulatora koji njegovo prisustvo čine i suvišnim. Testosteronske kreme za utrljavanje u kožu (garanruju postizanje orgazma za dvadesetak minuta), flasteri sa istim hormonom koji se stavljaju ispod pazuha, sprejevi na bazi antropomorfina za jačanje seksualnih potencijala tzv. nijagra (samo po nazivu, ne slučajno datom, podseća na pilulu za muškarce), prodaju se u milionskim količinama i usrećuju trgovačke kuće.
Pored ovih
veštačkih izazivača seksualnog zadovoljstva, napreduje se u otkrivanju,
od prirode datih, posebno Osetljivih mesta u odnosno na
ženskom telu, koja bi mogla da imaju potencijal za pružanje zadovoljstva,
uključujući i ono najveće, orgazmičko. Sve više je popularnih izdanja
koja žensko telo tretiraju kao neiscrpni izvor autoerotskog zadovoljstva,
do koga se može doći na različite načine: relaksacijom, erotskom
masažom (za koju je, na sreću, potreban i partner), posebnim tehnikama
disanja i dodirivanja...Mnoge od njih zasnivaju se na drevnim istočnjačkim
tradicijama tantre ili taoa, prilagođenim Zapadnom čoveku i nisu bez
vrednosti. Naravno, ni seksolozi nisu sedeli skrštenih ruku. Jedno
od njihovih večih otkrića je tzv. G-tacka. Na nju je prvi ukazao Ernst
Grofenberg, još 50-tih godina prošlog veka, opisujući je kao osetljivu
zonu sačinjenu od zbira žlezda, kanala, krvnih sudova i nervnih završetaka
koji okružuju uretru žene. U istraživačkim krugovima poznata je
još i kao unutrašnja tačka okidanja ili uretralni sunđer, i mada
ideja o G-tacki nije nova, još uvek je kontroverzna, pre svega, iz
razloga što neke žene mogu da je pronađu dok druge to nisu u stanju.
Gde
se ovo mesto tačno nalazi?
Većina žena saopštava da se njihova G
- tačka nalazi na oko 5 santimetara unutar vagine, a da se može osetiti
preko gornjeg prednjeg zida, upravo iza pubične kosti. Figurativno,
ako se zamisli časovnik sa klitorisom kao dvanaest sati, G-tačka bi
bila negde između jedanaest i jedan. G-tačku je inace teže naći
ukoliko žena nije seksualno uzbuđena. Ali, sa rastom uzbuđenja, dolazi
do njenog uvećavanja koje ide do veličine novčića, pa i više, tako
da izlazi izvan ravni prednjeg zida vagine i tada je moguće da se sasvim
jasno napipa. Seksolozi Alen i Dona Brauer smatraju, zato, da se ovo
mesto najlakše otkriva neposredno pre i posle orgazma, kada je uvećano
i osetljivo na stimulaciju, te se na dodir oseća kao brazda ili blaga
oteklina.
Treba
imati u vidu da se, ponekada, pri stimulaciji G-tačke može javiti
nelagodnost uz potrebu za uriniranjem. Ovo je nomialna reakcija
i ako do nje dođe, bračni par Brauer preporučuje ublažavanje stimulacionog
pritiska, što će učiniti da ovu malu nelagodnost (u trajanju od minut
dva) zamene prijatne senzacije.
Još jedna
pojava u vezi sa G-tačkom izazvala je pažnju istraživača. Naime,
primećeno je da se kod izvesnog broja žena javlja lučenje neke vrste
tečnosti u fazi njenog intezivnog stimulisanja, na putu do orgazma.
Ova vrsta ženske ejakulacije nije, do sada, razjašnjena od strane
seksologa, osim sto je utvrđeno da se radi o sasvim specifičnoj tečnosti,
koja po svom hemijskom sastavu ne odgovara ni urinu, a ni
tečnostima vestibularnih žlezda (čija je funkcija, inače, vlaženje
predvorja vagine, bez čega bi penetracija bila bolna a sam seksualan
odnos teško izvodijiv).
Koji
položaj, pri seksualnom odnosu, pruža najbolju stimulaciju G-tačke?
Imajući u vidu njenu lokaciju, logično se izvodi zaključak da uobičajeni
odnos licem-u-lice ili, popularno, misionarski položaj pruža vrlo
malo mogućnosti da muški polni organ stimuliše ovo osetljivo mesto.
Zato se preporučuje da žena bude iznad muškarca, a za one pripadnike
jačeg pola kojima ta "podređena" pozicija ne odgovara, najbolja
poza je otpozadi, bilo da tada oboje stoje, kleče ili leže. U prvom
slučaju, kada je žena iznad muškarca, ona moze da pokreće svoju
karlicu i tako usmerava njegov penis prema osetljivim mestima, uključujući
i G-tačku. Mana ove poze je u tome što je muškarcu nešto teže da
duže vremena održava erekciju jer se, po zakonima fizike, krv spusta
naniže i tako povlači iz polnog organa. Kada je muškarac iza žene,
tog problema nema. Jedino je potrebno voditi računa da penis tada ulazi
u vaginu pod kosim uglom i ne previše duboko, kako bi mogao da stimuliše
njen prednji zid a time i oblast gde se nalazi G-tačka.
Do
kakvih pretpostavki nas dovode ovi nalazi o G-tački? Do toga, da jedan
broj žena, izgleda, može do orgazma da dođe ne samo nadraživanjem
klitorisa, već i preciznom stimulacijom vagine. Time se njihova orgazmička
sposobnost višestruko uvećava a, već decenijama odbačena teza u
seksologiji o postojanju, pored klitorisnog i vaginalnog orgazma, ponovo
aktuelizuje.