Rod Klebsiella pripada porodici Enterobacteriaceae i obuhvata četiri vrste: Kl.pneumoniae, Kl.oxytoca, Kl.terrigena i Kl.planticola. Vrsta Kl.pneumoniae se dalje deli na četiri podvrste-subspecijesa:
Kl.pneumoniae ss. pneumoniae
Kl.pneumoniae ss. ozaenae
Kl.pneumoniae ss. rhinoscleromatis
Kl.pneumoniae ss. aerogenes
Sve Klebsiellae su Gram negativni bacili sa zaobljenim krajevima. Raspoređuju se pojedinačno ili u vidu parova. Nemaju flagele i nepokretne su. Fimbrije sa adherentnim svojstvima i kapsula predstavljaju značajne faktore virulencije. Imaju somatski O - antigen i kapsularni K - antigen.
Put prenošenja
Pripada grupi oportunističkih bakterija i oboljenja izaziva pretežno kod osoba sa smanjenom odbrambenom sposobnošću.
Patološki (medicinski) značaj
Klebsiella pneumoniae ss. pneumoniae ima najveći medicinski značaj. Kod dece i odraslih iznad 50 godina starosti izaziva teške
infekcije respiratornog sistema, kao što su:
pneumonija (zapaljenje pluća),
apsces pluća. Iz respiratornih puteva infekcija može da se proširi na sluzokožu paranazalnih sinusa, a sve češće se opisuju i slučajevi
meningitisa i septikemije. Kod dece izaziva
enteritise i enterokolitise koji po težini kliničke slike podsećaju na dizenteriju. Takođe, izaziva i
urinarne infekcije koje se odlikuju teškim lečenjem i čestim recidivima.
Kl.pneumoniae ss. ozaenae izaziva hronično atrofično oboljenje lokalizovano na nosnoj sluzokoži, koje nosi nazoiv
ozena ili rhinitis atrophicans. Oboljenje karakteriše stvaranje sekreta neprijatnog mirisa.
Kl.pneumoniae ss. rhinoscleromatis izaziva
rinosklerom, hronično oboljenje kože i sluzokože najčešće lokalizovano na sluzokoži nosa, usne duplje, farinksa i larinksa, kao i na koži nozdrva. Oboljenje se odlikuje pojavom hipertrofičnih i tumoroznih promena kod kojih se pod mikroskopom uočava prisustvo mononuklearnih ćelija ispunjenih mnoštvom inkapsuliranih gram negativnih bacila – Mikuliczeve ćelije.
Kl.pneumoniae ss. aerogenes kod imunodeficijentnih osoba, naročito u bolničkoj sredini, može da bude uzročnik urinarnih infekcija, bronhopneumonije, infekcije rana i septikemije.
Mikrobiološka dijagnostika
Dijagnoza se postavlja identifikacijom uzročnika izolovanog iz sputuma, brisa grla, brisa nosa, brisa rane, urina, fecesa, likvora, krvi i drugih kliničkih uzoraka. Materijal se zasejava na hranljive podloge bujon, endo agar i krvni agar. Ispituju su mikroskopske, kulturelne, biohemijske i antigenske osobine.
Lečenje
S obzirom na mogućnost razvoja i brzog širenja rezistencije na pojedine antibiotike i hemioterapeutike, izbor i doziranje antibakterijske terapije potrebno je uraditi u saglasnosti sa rezultatima antibiograma.