Treba li biti strog ili popustljiv pred besnim plakanjem? Roditelji u ovakvoj situaciji obično oklevaju. Saveti:
Dete koje želi sladoled ili igračku savršeno oseća da je
ono u pravu: „Hoću to, daj mi!". Ono želi da ga čuju, da zna da su otac
ili majka shvatili njegovu želju.
Bes je prirodna i zdrava reakcija deteta koje doživljava
određenu frustraciju. Tek postepeno, uz pomoć roditeljskog vaspitavanja, naučiće
da kontroliše svoje nagone i da pravi razliku između zadovoljenja želje i same
želje.
Psiholozi uglavnom objašnjavaju da dete treba pustiti da
nauči da se samo smiri. Međutim, ponekada je njegov bes toliko jak da vam se čini
kao da će se ugušiti. Bez panike, stručnjaci kažu da je zastoj disanja u
ovakvoj situaciji normalan i da ne zahteva nikakve posebne mere. Dovoljno je da
umirite dete i pomognete mu da kontroliše svoj bes.
U zavisnosti od uzrasta deteta, rešenja se razlikuju.
Kod beba su krize neophodne
Većina odojčadi, između prvog i trećeg meseca,
proživljava vrlo burne večeri. NJihova sličnost je tolika da psiholozi umeju da
kažu da su te krize zapravo neophodne, kao da beba pred kraj dana ima potrebu
da izbaci pritisak iz svog još nezrelog nervnog sistema.
NJen plač zapravo priprema duži i kvalitetniji san. On je
deo njenog dana i učestvuje u buđenju svesti.
Roditelji su ti koji smirivanjem i nošenjem bebe utiču na
kraće trajanje ovih kriza.
Sa dve godine, smirite dete
Kada dete od dve-tri godine ponese bes, morate ga uzeti u
ruke i smiriti. Ovo je neophodno da se ono samo ne bi uplašilo svojih jecaja,
nagona, svoje tuge.
Sa četiri godine, pošaljite ga u sobu da se smiri
Nešto kasnije, dete je u stanju da se izrazi u svom besu,
da rečima kaže šta oseća. Tada je najbolje poslati ga u drugu prostoriju gde će
moći da viče i lupa nogama, objašnjavajući mu da to nije kazna već način
smirivanja.
Od treće godine, dete koje dobro govori može da prihvati
ovakvu tehniku smirivanja i iz nje izvuče pouku. Smiriće se i vratiće se na
svoje prirodno mesto u okviru porodice.