Insuficijencija
jetre predstavlja oslabljenu funkcionalnu sposobnost jetre kao
posledicu akutnog ili češće hroničnog oboljenja jetre.
Uzrok nastanka
Najčešći uzroci su virusi,
alkohol, lekovi ili različiti metabolički poremećaji.
Klinička slika
Najčešći klinički znaci su:
žutica, kožne i endokrine manifestacije,
temperatura i septikemija, hematološki
poremećaji, neurološke promene (hepatična encefalopatija), hiperdinamska
cirkulacija, ascites (
tečnost u trbušnoj duplji) i izražena
malaksalost.
Kožne promene koje prate
insuficijenciju jetre najčešće su:
spajder nevusi ili paukoliki angiomi, koje
čini centralno proširena arteriola sa radijalno sitnim granama. Nalaze se na
licu, vratu, gornjem delu grudnog koša. Palmarni eritem predstavlja izraženo
karminasto crvenilo dlanova, dok se često vidi i fleksiona ukočenost falange 3.
i 4. prsta šake, maljičasti prsti ili gubitak polumeseca na korenu nokta.
U sigurne endokrine poremećaje
spadaju
atrofija testisa, gubitak maljavosti kod muškaraca,
ginekomastija - uvećanje mlečnih žlezda, ili poremećaj menstruacionog ciklusa.
Kao posledica hematoloških
poremećaja javljaju se krvarenja različitog stepena na koži i sluznicama
različitih organa. Lepršavi tremor šaka - flaping tremor i foetor hepaticus
(sladunjavi miris truleži) se vide u prekomatoznom stanju kod ciroze jetre.
Akutna insuficijencija jetre
(fulminantni hepatitis) - definiše se
kao akutno nastalo popuštanje jetrine funkcije kod bolesnika sa prethodno
zdravom jetrom. Između nastanka prvih simptoma (malaksalosti, žutice) i
različitog stepena encefalopatije, koagulopatije, hipotenzije, temperature,
srčane insuficijencije ili oligurije (smanjeno izlučivanje mokraće) sa
azotemijom (prisustvo azotnih materija u krvi), prođe od 2 do 12 nedelja. Koma,
hepatorenalni sindrom, pankreatitis ili masivno gastrointestinalno krvarenje i
sepsa uzrok su smrti.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze,
kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza (smanjena količina albumina u
serumu, faktora koagulacije, holestreola, kao i povećane vrednosti bilirubina,
visoke vrednosti ALT i AST ukazuju na masivnu nekrozu hepatocita).
Lečenje
Kod akutne insuficijencije u
osnovi lečenja je održavanje vitalnih funkcija i prevencija edema mozga, i
sprovodi se u intenzivnim jedinicama. Daje se intravenski manitol, antimikrobno
lečenje, laktuloza i infuzija aminokiselina. Ampule flumazenila imaju koristi u
encefalopatiji.
Kod sporije evolucije bolesti
lečenje se svodi na apsolutnu zabranu
konzumiranja alkohola, primenu hepatoprotektivnih lekova i unosa većih količina
ugljenih hidrata i proteina u ishrani. Ishrana bolesnika treba da je
uravnotežena, sa dovoljno vitamina, proteina, ugljenih hidrata i
masti. Ograničava se teži i dugotrajan napor.
Transpalantacija jetre je
najkorisnija, ali kod akutne insuficijencije kratak period u razvoju bolesti je
uzrok neuspeha.