Hondrokalcinoza izaziva napade akutnog
artritisa (pseudogiht), ali
znatno češće se ispoljava kao hronična oligo - ili poliartropatija sa
povremenim pogoršanjima.
Kristali kalcijum - pirofosfat - dihidrata (KPFD) talože se u
hrskavice
zglobova, ali se mogu naći i u sinovijskoj tečnosti, sinovijskoj
membrani, kapsuli, intervertebralnim diskusima, tetivama, burzama.
Uzrok nastanka
Hondrokalcinoza može biti
nasledna, udružena sa nekim (najčešće metaboličkim)
oboljenjem - hipoparatireoidizmom, hipertireoidizmom, hemohromatozom, gihtom,
sporadična (idiopatska) ili posttraumatska. Pirofosfati nastaju u normalnom
intermedijarnom metabolizmu, ali nije jasno zašto se talože u hrskavice.
Klinička slika
Bolest se javlja u osoba srednje
i starije životne dobi (nasledni oblik može početi u doba detinjstva i
adolescencije), nešto češće u muškaraca, i ispoljava se u pet oblika:
tip A (pseudogiht) javlja se u
oko 25% obolelih. Manifestuje se recidivima akutnog artritisa, tipa kristalnog
artritisa. Obično je zahvaćen jedan zglob, najčešće koleno, a zatim ručni
zglob, lakat ili rame. Artritis nije tako buran kao u
gihtu. Traje nekoliko
dana do 4 nedelje, zatim potpuno prolazi, ali se javljaju recidivi.
tip B (pseudoreumatoidni
artritis) nakazi se u oko 5% bolesnika sa hondrokalcinozom. Zahvaćeno je više
zglobova, a poliartritis traje 4 nedelje do nekoliko meseci. Može da
recidivira.
tip C+D (pseudoartroza) javlja
se u oko 50% obolelih, nešto češće u žena. Pored kolena, zahvaćeni su i drugi
veliki zglobovi. Polovina bolesnika (tip C) imaju povremeno akutne napade, a
ostali (tip D) nemaju znake zapaljenja.
tip E podrazumeva asimptomatsko
taloženje kristala KPFD koji se slučajno otkrivaju na radiografijama zglobova
tip F (pseudoneuropatski
zglobovi) karakteriše se obimnom destrukcijom zglobova uz resorpciju kosti.
Često nema jasnih granica između
pojedinih kliničkih tipova i često jedan obli prelazi u drugi.
U toku bolesti, nekada i vrlo rano,
biva zahvaćen i
kičmeni stub, kada
bolesnik ima bolove u krstima, povremeno sa
iradijacoijom duž nervnih korenova. Postoji rigidnost kičmenog stuba i
ograničeni pokreti.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze,
kliničke slike, laboratorijskih nalaza, nalaza kristala u sinovijskoj tečnosti
i sinoviji, radiografije.
Lečenje
Lečenje je nespecifično. U
akutnim fazama bolesti daje se neki od nesteroidnih antiinflamatornih lekova.
Aspiracija sinovijske tečnosti i davanje glikokortikoida u zglob imaju odličan
efekat u akutnom napadu. U hroničnim fazama bolesti primenjuje se i fizikalna
terapija radi jačanja mišića i održanja pokretljivosti zglobova. Kod teških
destruktivnih artropatija primenjuje se i hirurška intervencija.