Frakture temporalne kosti mogu biti direktne ili indirektne, mogu da zahvate spoljašnji ušni kanal, mastoidni nastavak ili piramidu temporalne kosti i mogu biti izolovane ili kombinovane.
Uzrok nastanka
Frakture temporalne kosti su česte u saobraćajnim nesrećama, a izolovane frakture nastaju u slučajevima udarca u bradu ili povrede donje vilice.
Klinička slika
Najveći značaj imaju frakture piramida. Prilikom povreda piramide razvijaju se opšti i otološki simptomi. Opšti simptomi su znaci traumatskog šoka, znaci komocije (potresa) ili kontuzije (nagnječenja) mozga i znaci povećanog intrakranijalnog pritiska.
Otološki simptomi zavise od mesta prolaska frakturne linije. Pri
longitudinalnim frakturama piramide javljaju se sledeći simptomi: krvavljenje iz spoljašnjeg ušnog kanala, krvavljenje u srednjem uvu, nagluvost. Longitudinalne frakture piramide obično nisu praćene paralizom facijalisa, mada se ona ponekad sreće i to kao posledica hematoma u ovojnici živca.
Pri
transverzalnim frakturama piramide, javljaju se ispad kohleovestibulumske funkcije, paraliza facijalisa, hematotimpanon (plavičasta bubna opna). Oštećenje kohleje je obično ireverzibilno, dok se ispad vestibulumskog dela vremenom popravlja, a manifestuje se povraćanjem i vrtoglavicom. Paraliza facijalisa se javlja u oko 50% slučajeva. Pri poprečnim frakturama može da se javi izliv krvi u bubnu duplju, bez povrede bubne opne.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze (heteroanamneza), kliničke slike, otoskopskog pregleda, ispitivanja funkcije kohleovestibulumskog aparata i rendgenografije.
Lečenje
Lečenje zavisi od težine povreda centralnog nervnog sistema i opšteg stanja bolesnika. Pruža se prva pomoć bolesniku, a ne smeju se vršiti nikakve manipulacije u spoljašnjem uvu (ne sme se ispirati uvo, odstranjivati koagulum i dr). Dalje lečenje se sastoji u borbi protiv šoka, potpunom mirovanju, ordiniraju se antibiotici. Kada se smire simptomi traumatskog šoka i znaci oštećenja centralnog nervnog sistema, pristupa se otološkom lečenju. Povrede spoljašnjeg uva zarastaju obično bez posledica. Ukoliko postoji opasnost od otogenih komplikacija, indikovana je operacija (mastoidektomija ili radikalna operacija).