Rezultati ispitivanja sprovedenog u jednoj britanskoj klinici koja se
bavi problemima probave pokazuju da:
65% ljudi navode neugodnost, umor, i probleme sa kožom kao simptome
povezane sa opstipacijom, 25% žena navode nervozu i razdražljivost kao
simptom neuredne stolice,
51 odsto žena navodi da se osećaju manje atraktivnim, 38% navodi da
zbog opstipacije ili otkazuju dogovore ili odlaze ranije kući sa
socijalnih skupova,
a 68% navodi da opstipacija utiče na njihov seksualni život.
Delotvornost biljnih
vlakana
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje
svakodnevni unos biljnih vlakana, kao dodataka ishrani u količini od 25-40
grama dnevno. To je stoga što su
biljna vlakna od velike važnosti za
funkcionisanje čitavog organizma, i imaju povoljan uticaj na neka od čestih
oboljenja savremenog čoveka.
Kao naročito delotvorna biljna vlakna su se pokazala kod
problema sa
opstipacijom (zatvorom), povećanim nivoom holesterola, triglicerida
i šećera u krvi, gojaznošću, divertikulozom i sindromom hroničnog umora.
Kad stolica „ne ide"
Posledice opstipacije nisu samo čisto fizičke prirode,
već mogu da poremete život u celini. U današnje vreme, stres, dugotrajno
sedenje na radnom mestu, kao i smanjena
fizička aktivnost predstavljaju idealne
uslove za razvoj ovog veoma neprijatnog stanja.Bolesti organa za varenje danas su veoma raširene.
Biljna vlakna su prirodni stimulans za nastanak crevne
peristaltike (pokretanja glatkih mišića koji pokreću crevni sadržaj i dovode do
njegovog izbacivanja iz organizma). Obe vrste vlakana, i rastvorljiva i
nerastvorljiva, povećavaju masu stolice, vezuju vodu i olakšavaju redovno
pražnjenje creva. Naročito pogodnim smatraju se nerastvorna vlakna, jer se
nepromenjena izbacuju iz debelog creva, a na svom putu kroz digestivni trakt,
zahvaljujući velikoj masi i vlažnosti, čiste zidove creva i skraćuju vreme
zadržavanja hrane u crevima.
Rastvorna biljna vlakna deluju uglavnom u tankom crevu.
Vezujući (upijajući) vodu, ona stvaraju želatinozno-sunđerastu masu koja „zarobljava” molekule glukoze, i
tako usporava resorpciju šećera, što rezultuje boljim metabolisanjem glukoze.
Zahvaljujući tome ne dolazi do naglog skoka
šećera u krvi dijabetičara posle
obroka ili tzv. postprandijalne
hiperglikemije. Tako se smanjuje i potreba za
insulinom, hormonom koga proizvodi pankreas, i koji omogućava da naše telo
iskoristi glukozu kao izvor energije.
Ukoliko se ne unosi dovoljno biljnih vlakana,
pankreas je
prinuđen da proizvodi velike količine insulina kako bi držao pod kontrolom nivo
šećera u krvi, na koji je naš organizam veoma osetljiv. Što više slatkiša i
šećera unesemo hranom, pankreas mora više da radi, što na kraju dovodi do
njegovog iscrpljivanja, i do nastanka dijabetesa tipa II, koji se doskora
vezivao za poznije godine. Nažalost, ovaj tip dijabetesa se danas sve češće
javlja kod mlađih uzrasta, kao posledica pogrešnog načina ishrane i nedovoljnog
unosa biljnih vlakana.
Vlakna imaju jak preventivni uticaj na ljude sa rizikom
od obolevanja od
dijabetesa tipa II. Kod ovog oblika dijabetesa postoji
rezistencija, ili otpornost glukoze na insulin, pa nivo hormona insulina
enormno raste u krvi. Neke osobe koje
boluju od dijabetesa dobijenog u zrelim godinama mogu držati pod kontrolom nivo
šećera samo konzumirajući biljna vlakna kao dodatak ishrani.
Naučna javnost smatra da biljna vlakna, osim što ne
dozvoljavaju nagli porast glikemije posle obroka usporavajući tranzit hrane
kroz tanko crevo, direktno utiču na fenomen rezistencije na insulin. Buduće
studije će se verovatno mnogo više baviti tim mehanizmima delovanja vlakana na
insulinsku rezistenciju, jer je porast dijabetesa skoro epidemijskih razmera.
Danas u svetu ima registrovanih oko 200 miliona dijabetičara, a prema saopštenju
International Diabetes Federation, 2025. godine se predviđa 333 miliona
obolelih od dijabetesa. To je porast od preko 70 odsto tokom samo dvadeset
godina!
U
Srbiji
I na našem području situacija je alarmantna: prema
zvaničnim podacima, danas u Srbiji ima 500.000 dijabetičara. Ako se ova bolest bude širila sličnom brzinom kao u
svetu, za dvadeset godina imaćemo skoro 700.000 obolelih.
Do porasta broja obolelih dolazi dobrim delom i zbog
radikalnih promena u ishrani, odnosno kvalitetu ali i kvantitetu onoga što
unosimo u organizam. Naime, konzumni šećer, veštački zaslađivači, slatkiši,
bezalkoholna pića i sl. čine da današnji čovek konzumira godišnje onoliko
šećera koliko se pre jednog veka unosilo tokom čitavog života. Danas,
statistički podaci govore da prosečan Amerikanac unese godišnje više od 75 kg
šećera kroz različite zaslađivače, sladolede, i bezalkoholna pića. To je 1,45
kg nedeljno, odnosno više od 200 grama šećera dnevno! Budući da imamo na
raspolaganju samo jedan pankreas, i predefinisanu količinu beta ćelija koje
luče hormon insulin, jasno je zašto je dijabetes tipa II poprimio razmere
globalne epidemije.
Smanjenje holesterola
Rastvorna biljna vlakna deluju i na smanjenje nivoa
holesterola u krvi. Ona u dvanaestopalačnom crevu vezuju žučne kiseline od
kojih nastaju žučne soli, i izbacuju ih putem stolice. Tako je onemogućena
reapsorpcija žučnih kiselina iz tankog creva ponovo u jetru, gde se iz njih
stvara LDL-holesterol. Smanjenje nivoa ovog tzv. „lošeg” holesterola u krvi
direktno se odražava na usporavanje procesa arterioskleroze, što znači
prevenciju srčanih bolesti, šloga i drugih bolesti krvnih sudova.
Kohortova studija
Najpoznatija studija, koja dokazuje uticaj biljnih
vlakana na prevenciju srčanih bolesti, je čuvena Cohortova studija, koja je
imala za cilj da ispita vezu između uzimanja biljnih vlakana i rizika od koronarne
bolesti. Godine 1986. ispitano je 43.757 muškaraca starosti od 40 do 75 godina,
bez verifikovane koronarne bolesti, hipertenzije i dijabetesa. Imali su zadatak
da ispune detaljan upitnik od 131 pitanja, koji meri korišćenje biljnih vlakana
i nekih dodataka ishrani na bazi vlakana.
Rezultati ispitivanja
Po proteku deset godina povećanog unosa dijetalnih
vlakana, relativni rizik od infarkta miokarda je skoro dvostruko smanjen. Ova
studija na muškarcima je pokazala da postoji obrnuta srazmera između uzimanja
biljnih vlakana i rizika od infarkta miokarda, tj. što je unos vlakana veći,
rizik od
infarkta miokarda je manji.
Druga velika studija je tzv. Škotska studija. Ispitivanje
je izvršeno na 10.359 ispitanika oba
pola, starosti od 40 do 59 godina. Ispitivanje je pokazalo da su vlakna jednako
kardioprotektivna u oba pola.
Ovi rezultati nagoveštavaju da su vlakna, nezavisno od
unosa masnoće, vrlo važna dijetetska komponenta u prevenciji koronarne bolesti.