U narodu,
stopala se dele na izdubljena, normalna, spuštena i ravna. Međutim,
u medicinskoj praksi
poremećaji stopala prema položaju delimo na :
pes
equinus - peta stoji visoko
pes
vartus - stopalo je postavljeno u inverziji
pes
adductus - prednji deo stopala stoji u adukciji
pes
supinatus - prednji deo stopala stoji u supinaciji
W. Schilling tvrdi da ovi položaju nastaju još u intrauterinom
periodu i zavise od odnosa oss.calcanei prema os. tali i os
naviculare.
Po
Imhauser - u (1984.) komponente koje učestvuju u razvoju stopala su:
addukcija prednjeg dela stopala
supinatorna iskretanja prednjeg dela stopala
varus
položaj pete
skraćenje Ahilove tetive
produbljenje dugog luka svoda
Svodovi stopala se sastoje od masnih
jastučića i hrskavičave tvorevine a svojom anatomskom građom imaju značajnu ulogu u funkciji
lokomotornog aparata, jer deluju kao amortizeri. Imaju zaštitnu
ulogu jer štite unutrašnje organe, kičmenu moždinu i koru velikog
mozga od potresa koji mogu da nastanu prilikom trčanja, hodanja na
tvrdoj podlozi i raznim skokovima koji se izvode prilikom sportskog
treninga i normalnih aktivnost koje dete ima.
Antropolozi su
analizirali koliko su poremećaji stopala urođeni: po nekim autorima
5%, a stečeni 95%.
Grill (1996.) i Dimeglio (1995.) definišu poremećaj stopala:
Tip 1
Korekcija do neutralnog položaja. Skraćenost Ahilove
tetive je minimalna, a stopalo ne dopušta potpunu pasivnu dorzalnu
fleksiju. Čak 90%, pa i više, lečenje je korektivno i leči se konzervativnim
putem
Tip 2
Klupčasto stopalo pokazuje delimičnu korigovanost u smislu
ušiljenog stopala. Adukcija prednjeg dela stopala je smanjena i
korektabilna, nema poprečne tabanske falte, supinacija je smanjena i
iznosi oko 20% . Prognoza lečenja je dobra. Konzervativnim načinom u
33% klupčastih stopala je izlečeno (Demeglio 1995).
Tip 3
Uklješteno stopalo sa subtalarnom rotacijom koja dopušta
minimalna korektivnost. Korekcija prednjeg dela stopala je moguća.
Položaj supinacije je oko 40 stepeni. Celih 35% ovih deformiteta
rezistentni su na korekciju.
Tip 4
Karakteriše se rigidnim kratkim stopalom subtalarno je
komletno dislocirano i sa vrhom stopala je povezano. Varus pozicija
iznosi 45 stepeni, i nastaje jedna duga i upečatljiva poprečna
falta na sredini stopala. Svi zglobovi su čvrste kontrakture. Ovaj
poremećaj je redak i sreće se u 12% svih klupčastih stopala i
praktično je nekorektibilna (Demeglio).
Dijagnostika
U dijagnostici je najvažnije uzeti pravu anamnezu (da li ima bolove, i od kada, da
li se bavi nekim sportom i koliko je to
aktivno, koje je sve bolesti
preležao, kakav je porođaj bio i kompletnu porodičnu anamnezu). Nakon toga treba izvršiti inspekciju stopala i proceniti gde je najveći
pritisak kod opterećenja i hoda. Nakon toga ispitati mišiće koji su
direkno odgovorni za deformitet, a to su gornji i donji pripoji mišića
potkolenice (procenjuje se njihov odnos). Obavezno kod prvog
pregleda uraditi, a i kasnije, po tri plantograma, analizirati podometar,
uraditi radiografski snimak i na kraju izračunati indeks stopala i
njegov deformitet, uporediti ga sa radiografskim snimkom.
Merenje deformiteta stopala - plantogram
Najpoznatija
metoda je
Thompsoova metoda koja glasi :
A/b x 100=......% .
Kod
opredeljivanja poremećaja koristimo:
Prvi stepen
od 1 do 30%,
Drugi stepen
od 30 do 60 %
Treći
stepen je preko 60%
Postoji metoda, po ruskim autorima, koja je za praksu najpogodnija.
Postoji i
još jedna praktična metoda merenjem dužine i visine stopala (od
zemlje do gornje ivice čunaste kosti) i izračunavanje indeksa.
Indeks = visina od zemlje x 100/ dužina stopala u cm. Normalno ovaj
indeks iznosi
29 –31, ako je indeks manji i stopalo je spuštenije
i obrnuto.
Pri spuštanju svoda, stopalo može da se raspline usled popuštanja
mišićno - vezivnog aparata stopala.