U narodu
stopala se dele na izdubljena, normalna, spuštena i ravna. Međutim
u medicinskoj praksi poremećaji stopala prema položaju delimo na :
pes
equinus - peta stoji visoko
pes
vartus - stopalo je postavljeno u inverziji
pes
adductus - prednji deo stopala stoji u adukciji
pes
supinatus - prednji deo stopala stoji u supinaciji
W. Schilling tvrdi da ovi položaju nastaju još u intrauterinom
periodu i zavise od odnosa oss.calcanei prema os. tali i os
naviculare.
Po
Imhauser - u (1984) komponente koje učestvuju u razvoju stopala su:
addukcija prednjeg dela stopala
supinatorna iskretanja prednjeg dela stopala
varus
položaj pete
skraćenje Achill tetive
produbljenje dugog luka svoda
Svodovi stopala svojom anatomskom građom sastoje se od masnih
jastučića i hrskavičave tvorevine imaju značajnu ulogu u funkciji
lokomotornog aparata, jer deluju kao amortizeri. Imaju zaštitnu
ulogu jer štite unutrašnje organe, kičmenu moždinu i koru velikog
mozga od potresa koji mogu da nastanu prilikom trčanja hodanja na
tvrdoj podlozi i raznim skokovim koji se izvode prilikom sportskog
treninga i normalnih aktivnost koje dete ima.
Antropolozi su
analizirali koliko su poremećaji stopala urođeni po nekim autorima
5%, a stečeni 95% i smatraju da osnovu čine razni poremećaji
organskog tipa koje smo u gornjim podelama naveli (rahitis, traumatski
procesi i slično)
Poremećaj stopala prema Grill - u (1996) i Dimeglio – u (1995)
Tip 1
Korekcija do neutralnog položaja. Skraćenost Achill - ove
tetive je minimalna, a stopalo ne dopušta potpunu pasivnu dorzalnu
fleksiju. 90%, pa i više je korektibilno i leči se konzervativnim
putem
Tip 2
Klupčasto stopalo pokazuje delimičnu korigovanost u smislu
ušiljenog stopala. Addukcija prednjeg dela stopala je smanjena i
korektibilna, nema poprečne tabanske falte, supinacija je smanjena i
iznosi oko 20% . Prognoza lečenja je dobra, konzervativnim načinom u
33% klupčastih stopala je izlečeno (Demeglio 1995),
Tip
3
Uklješteno stopalo sa subtalarnom rotacijom koja dopušta
minimalna korektivnost. Korekcija prednjeg dela stopala je moguća.
Položaj supinacije je oko 4o stepeni. 35% ovih deformiteta su
rezistentni na korekciju.
Tip 4
Karakteriše se rigidnim kratkim stopalom subtalarno je
komletno dislocirano i sa vrhom stopala je povezano. Varus pozicija
iznosi 45 stepeni, i nastaje jedna duga i upečatljiva poprečna
falta na sredini stopala.Svi zglobovi su čvrste kontrakture. Ovaj
poremećaj je redak i sreće se u 12% svih kluppčastih stopala i
praktično je nekorektibilna (Demeglio).
Dijagnostika
Osnovno
je u dijagnostici uzeti pravu anamnezu (da li ima bolove i od kada da
li se bavi nekim sportom i koliko je aktivno, koje je sve bolesti
preležalo, kakav je porođaj bio i kompletnu porodičnu anamnezu),
nakon toga izvršiti inspekciju stopala i proceniti gde je najveći
pritisak kod opterećenja i hoda nakon toga ispitati mišiće koji su
direkno odgovorni za deformitet, a to su gornji i donji pripoji mišića
potkolenice (procenjuje se njihov odnos), obavezno uraditi kod prvog
pregleda, a i kasnije po tri plantograma, analizirati podometar
uraditi radiografski snimak i na kraju izračunati indeks stopala i
njegovo deformitet, uporediti ga sa radiografskim snimkom.
Merenje deformiteta stopala izvodi se preko plantograma
Najpoznatija
metoda je
Thompso - ova metoda koja glasi :
A/b x 100=......% .
Kod
opredeljivanja poremećaja koristimo:
Prvi stepen
od 1 do 30%,
Drugi stepen
od 30 do 60 %
Treći
stepen je preko 60%
Postoji metoda po ruskim autorima, koja je za praksu najpogodnija.
Postoji i
još jedna praktična metoda merenjem dužine i visine stopala (od
zemlje do gornje ivice čunaste kosti) i izračunavanje indeksa.
Indeks = visina od zemlje x 100/ dužina stopala u cm. Normalno ovaj
indeks iznosi
29 –31, ako je indeks manji i stopalo je spuštenije
i obrnuto.
Pri spuštanju svoda, stopalo može da se raspline usled popuštanja
mišićno - vezivnog aparata stopala.