Coxiella burnetii

Coxiella burnetii je rikecija, koja je vrlo otporna u spoljnoj sredini. Rikecije su Gram negativne bakterije koje se razmnožavaju samo u živoj ćeliji osetljivih domaćina. Dugačke su 0,3 do 0,5 mikrona i smeštene intracitoplazmatski ili intranuklearno. Pleomorfizam rikecija je jedna od njihovih osnovnih karakteristika. Javljaju se kao kokobacili, diplobacili ili pojedinačni štapići.

Put prenošenja

Rezervoar u prirodi su divlje i domaće životinje, među kojima se prenosi krpeljom. U organizam čoveka se unosi na više načina: aerogeno, ako je sasušena u ekskretima, unosom kontaminirane hrane (mleko i mlečni proizvodi) i direktno preko povređene kože ili ujedom krpelja. Infekcija ima sezonski karakter zima - proleće kada je vreme jagnjenja jer su ovce i koze kod nas najčešći rezervoar.

Patološki (medicinski) značaj

Coxiella burnetii uzrokuje Q (kju) groznicu koja pripada grupi zoonoza i karakteriše se temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima, malaksalošću, a kod većine i razvojem zapaljenja pluća. Inkubacija traje 2 - 3 nedelje, a zatim naglo raste temperatura praćena jezom, groznicom, bolovima u mišićima i zglobovima i jakom glavoboljom. Bolesnik se žali na umor, preznojavanje i mučninu. Tek krajem prve nedelje se javljaju simptomi od strane respiratornog trakta, u vidu suvog nadražajnog kašlja, oskudnog iskašljavanja koje može biti i sukrvičavo.

Intersticijalna pneumonija (zapaljenje pluća) koja se javlja kod polovine obolelih može biti praćena oštećenjem jetre sa povišenim vrednostima aminotransferaza.

Kod jednog broja inficiranih bolest može da protekne sa slikom oštećenja srca, u vidu perikarditisa (zapaljenje srčane kese), miokarditisa (zapaljenje srčanog mišića)  koji imaju progresivan tok i lošu prognozu; zatim sa slikom gripa, meningitisa, encefalitisa, tromboflebitisa.

Mikrobiološka dijagnostika

Rikecije je moguće izolovati iz krvi, isečaka tkiva, likvora, sputuma i urina, međutim izolovanje se ne vrši u rutinskoj dijagnostici zbog komplikovanih laboratorijskih postupaka i velike infektivnosti ovih agenasa, tako da serološke reakcije predstavljaju metod izbora (Weil-Welixova reakcija, RVK, reakcija aglutinacije, test indirektne imunoflorescencije).

Lečenje

Koriste se tetraciklini, hloramfenikol, eritromicin ili hinoloni u trajanju 14 dana. U simptomatskoj terapiji pored nadoknade tečnosti i primene vitamina moguća je aplikacija kortikoida.

Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 1

  1. Sofija 12.07.2011

    Da li u Beogradu, u nekoj od privatnih laboratorija, može da se uradi analiza krvi na Coxiellu burnetii?


Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde