Uzroci su brojni, a najčešći su :
urođene bronhiektazije, mehanička oštećenja bronhija, inflamatorni
pneumonitis (aspiracija želudačnog sadržaja ili hemikalija, inhalacija
gasova, lekovi…), granulomatoze (tuberkuloza, sarkoidoza…), imune
deficijencije, poremećaji mukocilijarnog klirensa, postifektivno oštećenje
bronhija (bakterijama, virusima ili protozoama).
Dva su preduslova za nastanak ovog oboljenja
: opstrukcija jednog ili više bronha i nastanak infekcije distalno
od opstrukcije. U osnovi je poremećaj mukocilijarnog klirensa tako
da dolazi do dužeg zadržavanja mukusa (sluzi) i mikroorganizama što
prouzrokuje oštećenje epitela i povećanja sekrecije mukusa. Sve to
stimuliše zapaljenjski odgovor organizma, ali s obzirom da uzročnik
ne može da se eliminiše nastaje hronična inflamacija (zapaljenje).
Klinička slika
Tipičan oblik prati obimna ekspektoracija
(iskašljavanje), najčešće ujutru. Simptomatologija koja prati tipičan
oblik obuhvata kašalj, otežano disanje, sekreciju iz nosa gnojavog
sadržaja, maljičasti prsti, iskašljavanje krvi…
Dijagnoza
Metoda kojom se postavlja dijagnoza zavisi
od stepena oštećenja, tj. od anatomskih promena. Najvažniji je auskultatorni
nalaz prilikom koga se na periferiji pluća čuje vezikularno disanje
sa inspirijumsko-ekspirijumskim pucketanjem. Radiološki nalaz nije
karakterističan. Laboratorijske analize u mirnoj fazi bolesti su uredne,
a u egzacerbaciji je ubrzana sedimentacija i postoji leukocitoza. U
funkcionalnom ispitivanju pluća imaju lako oštećenu funkciju restriktivnog
tipa.
Lečenje
Potpuno izlečenje je moguće hirurškim
putem. Konzervativna terapija podrazumeva upotrebu antibiotika, sprovodjenje
posturalne drenaže, upotrebu bronhodilatatora i higijensko dijetetski
režim.